U utorak, 27. rujna 2022. na dan 25. obljetnice uspostave Požeške biskupije i svoga
biskupskog ređenja, biskup Antun Škvorčević u večernjim satima predvodio je u požeškoj
stolnoj crkvi slavlje svetkovine Obljetnice posvete Katedrale. Uz kanonike i svećenike iz
središnjih biskupijskih ustanova, na slavlju su sudjelovali župnici požeških župa, svećenici
Katedralnog arhiđakonata i drugi svećenici, među njima arhiđakoni i dekani, vjernici grada
Požege te predstavnici javnih vlasti, predvođeni požeško-slavonskom županicom Antonijom
Jozić i požeškim gradonačelnikom Željkom Glavićem. Pozdravljajući sudionike slavlja,
biskup Antun im je čestitao 25. obljetnicu uspostave Požeške biskupije.
Kazao je da je Bog tijekom navedenih godina služenjem Biskupije u mnoga ljudska srca unio svoju blizinu i
svjetlo, a Gospodin Isus ostvarivao u njima svoju pobjedu nad smrću, te večeras želimo
zahvaliti za te darove. Podsjetivši da je on na današnji dan prije 25 godina bio zaređen za
požeškog biskupa, ustvrdio je da i za tu milost želi zajedno sa sudionicima slavlja zahvaliti
Bogu, a svećenicima i drugim vjernicima za suradnju u ostvarivanju onoga što je Isus Krist od
nas očekivao. Zatražio je od Boga oproštenje a od vjernika razumijevanje za ono što je možda
propustio učiniti.
Podsjetio je da danas ujedno slavimo 15. obljetnicu posvete obnovljene požeške
Katedrale, istaknuvši da crkva sv. Terezije od 18. stoljeća do danas pamti vjeru ovoga naroda,
a još više blizinu Isusa Krista onima koji su mu se s pouzdanjem otvarali, s njime računali i
surađivali, te da mu želimo zahvaliti za tu njegovu milosnu prisutnost. Još je dodao kako smo
danas tijekom promocije monografije »Požeška katedrala« čuli od stručnjakâ da ova crkva po
svojoj graditeljskoj vrijednosti pripada srednjoeuropskom kulturnom krugu, ali da je od
njezine ljepote dragocjenija ljepota onih ljudi koji su u njoj ispovijedali svoju pripadnost Isusu
Kristu i njegovoj Crkvi, pozvavši nazočne da i oni to s radošću danas učine. Potom je Karlo
Topalović, župni vikar u Župi Sv. Terezije Avilske u Požegi, pročitao ulomak iz Apostolskog
pisma Praeclarum evangelizationis opus o utemeljenju Požeške biskupije, a Matej Filipović,
prefekt u požeškom Kolegiju dio Apostolskog pisma Ad unum corpus o imenovanju Antuna
Škvorčevića za njezina biskupa.
Spomenuvši na početku homilije da je danas u Požegi boravio ministar znanosti i
obrazovanja kako bi položio kamen temeljac za novu zgradu poljoprivredne škole, biskup je
rekao da je radostan što se u Hrvatskoj poduzimaju ljudske gradnje svega onoga što je našem
društvu potrebno. Naglasio je kako je još radosniji što je prije 25 godina Gospodin Isus Krist
koji je pobijedio smrt, i koji je po služenju pape Ivana Pavla II., kardinala Franje Kuharića i
drugih biskupa poduzeo onu gradnju kojoj je ime Crkva, nova Požeška biskupija.
Kazao je kako je od mnogih gradnji kojih je bilo u osmostoljetnoj povijesti grada Požege, spomenuta
Isusova gradnja najznačajnija, najustrajnija i najplodnija. Spomenuo je da Božje gradnje nisu
ograničene i nečim uvjetovane, kako je u slučaj s našim ljudskim gradnjama, napose s
obzirom na sredstva koja one traže. Tvrdnju je potkrijepio naviještenom Božjom riječju.
Istaknuo je da nam sveti pisac u ulomku prvog čitanja iz Druge knjige Ljetopisa pripovijeda
kako je kralj Salomon odlučio u Jeruzalemu izgraditi hram u koji će biti pohranjen kovčeg
saveza, znak Božje prisutnosti u njegovu narodu. Sveti pak Petar apostol u drugom čitanju iz
svoje Prve poslanice uvjerava nas da postoji gradnja u kojoj graditelji nisu ljudi, nego Bog
koji od vjernika, živog kamenja gradi svoj živi hram, Crkvu. U naviještenom evanđelju čuli
smo kako se Isus, dok je prolazio Jerihonom, svratio u kuću jednog državnog službenika koji
se je zvao Zakej, i koji se kao carinik veoma obogatio, ubirući porez za okupatorsku rimsku
vlast. Ali nije bio sretan u nepošteno stečenom bogatstvu te je poželio da Isus uđe u njegov život.
Svrativši se u njegovu kuću, Isus je svojom milosrdnom ljubavlju i praštanjem u njemu
izgradio svoje prebivalište, svoj dom, ustvrdio je biskup. Izrazio je želju da sudionici slavlja
na dan 25. obljetnice kad je započela svoje djelovanje Požeška biskupija pohrane u svoja srca
istinu da Bog želi u svima njima graditi svoj svijet, i poziva nas da u tom djelu s njime
surađujemo. Kazao je da je sv. Augustin kad je zajedno s vjernicima slavio svetkovinu
posvete crkve, toj istini posvetio posebnu pozornost i uspoređujući duhovnu gradnju s
materijalnim gradnjama obrazložio kako su oni materijal od kojeg Isus Krist gradi svoj
duhovni hram, Crkvu.
Biskup je naveo Augustinove riječi u kojima on kaže: „Što se ovdje
događalo kad se građevina podizala, to isto biva kad se sabiru oni koji u Krista vjeruju.
Vjerom kao da drveće siječemo u šumi i kamenje lomimo na brdima; kad se pak netko uvodi
u vjeru, kad se krsti i odgaja, tad se nekako kao pod rukama radnika i klesara teše, ravna i
obrađuje. Ipak domom Gospodnjim ne postaju ako se ljubavlju ne združuju. Ako se to drveće
i kamenje međusobno ne priljubljuje nekim redom, ako se mirno ne uklapa, ako se
priljubljujući nekako ne ljubi, nitko neće ući u zdanje. Konačno, kad u nekoj građevini
zapaziš da se kamenje i drvo dobro sljubljuje, sigurno ulaziš, i ne bojiš se rušenja. Kad je
Krist Gospodin, dakle, želio ući i u nama se nastaniti, kao gradeći je govorio: Novu vam
zapovijed dajem: da se ljubite međusobno. Zapovijed, reče, dajem vam. Još bijaste stari, niste
još bili moj dom, ležali ste u vlastitoj ruševini. Dakle, da izađete iz stareži svoje ruševine,
ljubite se međusobno.“
Biskup Antun je kazao da na taj način Krist izgrađuje i našu Požešku biskupiju te je
poručio sudionicima slavlja kako bi želio zajedno s njima zahvaliti Bogu što nas on nije
prepustio našim hirovima, negativnostima i zloćama, nego prisutan među nama po služenju
Crkve – a osobito u slavlju svete mise u kojoj obnavlja svoju ljubav na križu – trajno nas
međusobno sljubljuje kao živo kamenje i od nas tvori zajedništvo svoje Crkve koja ima svoj
cilj u vječnosti u zajedništvu Božjeg života. Nazočnim roditeljima kazao je neka izgrađuju
svoju djecu šaljući ih u školu i omogućujući im da kroz različite aktivnosti stječu znanja i
vještine koje će im biti korisne u životu, ali neka ne propuste sve ono što će omogućiti Isusu
Kristu da on u njima izgrađuje svoje djelo, i na taj način izgrađuju njihovu i našu hrvatsku
čvrstinu za našu i Božju budućnost.
Prisjetivši se svoga biskupskog ređenje prije 25 godina, biskup Antun je spomenuo
kako je u tom trenutku nosio u sebi neku težinu, pitajući se hoće li uspjeti odgovoriti na
zahtjeve koje Isus Krist stavlja pred njega, povjeravajući mu navedenu službu. Ustvrdio je
kako je osjećao ono o čemu je sv. Augustin jednom prigodom govorio svojim vjernicima: „Mi
koje je na ovaj vrlo odgovorni i opasni položaj postavio sam Gospodin po svojoj milosti, a ne
po našim zaslugama, dvije stvari moramo jasno razlikovati: prvo mi smo kršćani, a drugo mi
smo poglavari. Kršćani smo zbog nas, a poglavari zbog vas. Iz toga što smo kršćani imamo
korist mi, a iz toga što smo poglavari imate korist samo vi. Mnogi kršćani koji nisu poglavari
idu k Bogu lakšim putem i toliko brže koliko manju prtljagu nose. A mi ćemo dati Bogu račun
o svome životu zato što smo kršćani, a jer smo i poglavari, polagat ćemo Bogu račun i o
svome upravljanju.“
Biskup Antun je kazao, premda ljudski gledano osjećao nemoć s obzirom na svoju
biskupsku službu, imao je hrabrosti kroz molitvu i povjeru Isusu Kristu svega onoga što je u
njemu slabo, reći „Evo me!“, i nastojati svojim ograničenim ljudskim snagama služiti Božjem
narodu. Ustvrdio je kako se biskupska služba može vršiti samo u zajedništvu s Božjim
narodom, koji tu službu prihvaća, ne kao nešto što su smislili ljudi, nego kao dar Božji, te
stoga moli za biskupa, podupire ga u njegovu poslanju, i nastoji s njime surađivati. Zahvalio
je sudionicima slavlja što s dobrohotnošću vjere promatraju njegovu biskupsku službu, kao i
druge službe u Crkvi, napose svećeničku, zamolivši ih da ga i dalje molitveno i na druge
načine podupiru. Osobitu pak zahvalnost uputio je svojim najbližim suradnicima, svećenicima
djelatnima u Biskupskom ordinarijatu, te drugima koji u svojoj svećeničkoj dobrohotnosti
nastoje uspostavljati svoj odnos prema Isusu Kristu, Velikom Svećeniku, i na temelju toga i
prema biskupu. Isusovoj Majci povjerio je sve ono što u Požeškoj biskupiji nastojimo
ostvarivati za dobro Crkve i svakog čovjeka.
Pri svršetku svete pričesti sudionici su slavlja zahvalili Trojedinom Bogu za sva
primljena dobročinstva u prvih 25 godina postojanja Požeške biskupije pjevajući himan »Tebe
Boga hvalimo«. Nakon popričesne molitve predvođeni biskupom Antunom uputili su Bogu
Molitvu za Požešku biskupiju, koja je zaključena pjevanjem biskupijskog gesla »Krist danas i
uvijeke, naša nada, aleluja!« Potom je generalni vikar Želimir Žuljević u ime svećenika
Požeške biskupije biskupu Antunu čestitao spomenute obljetnice, te mu je na dar predao
umjetnički okovan evanđelistar. U ime pak kanonika požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra
biskupu je spomenute obljetnice čestitao prepošt Ivica Žuljević, darovavši mu kalež. Oba ova
vrijedna liturgijska predmeta djelo su akademskog kipara Petra Dolića, a izrađena su u
radionici Rodić u Zagrebu. Biskup je zahvalio na čestitkama i darovima, te je prema
ustaljenom običaju na obljetnicu uspostave Požeške biskupije zaslužnim vjernicima dodijelio
biskupijsku medalju s Poveljom zahvalnosti: prof. Pavlu Buciuć, iz Požege; prof. Mati
Nosiću, iz Kaptola; arhitektu Borisu Vučiću Šnepergeru iz Zagreba te trajnom đakonu Zdravku
Ticlu, iz Stražemana.
Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnim sestrama milosrdnicama čestitao
spomendan sv. Vinka Paulskoga, čija se liturgijska proslava u Požeškoj biskupiji zbog
današnje svetkovine prenosi na sutrašnji dan. Svim pak sudionicima slavlja zahvalio je za
sudjelovanje, napose djeci i mladima, zajedno s njihovim roditeljima, potaknuvši ih da ne
propuste veličanstvenu priliku da Isus Krist u njima izgradi najčvršći Božji svijet, u kojem se
oni najbolje prepoznaju u svom mladenačkom i ljudskom dostojanstvu. Na sve sudionike
slavlja, na svećenike i sve druge nositelje evangelizacijskog poslanja i na sve vjernike
Požeške biskupije, zazvao je Božji blagoslov.
Nakon misnog slavlja slijedilo je otvorenje Orguljaških večeri u Katedrali u pripravi
za svetkovinu sv. Terezije, njezine nebeske zaštitnice, koncertom koji je održao orguljaš Ante
Knešaurek iz Zagreba.
