Spomen na utamničene svećenike i druge žrtve u Staroj Gradiški

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp


U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, 21. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević predvodio je spomen-slavlje u Staroj Gradiški za svećenike koji su bili utamničeni u ovdašnjem zatvoru, napose nakon II. svjetskog rata, kao i drugih nedužnih žrtava toga logora, među njima i onih koji su tamnovali tijekom Domovinskog rata. Zbog radova na župnoj crkvi slavlje je održano u crkvi sv. Roka na groblju u Uskocima. Pozdravljajući nazočne svećenike Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom i domaćim župnikom Matom Rukavinom, te starogradiške župljane i hodočasnike iz drugih župa, biskup je kazao kako smo se okupili da bismo se podsjetili svih onih koji su u starogradiškom zatvoru nedužni godinama tamnovali, napose preko 250 svećenika u vrijeme komunističke vlasti, od kojih su neki anonimno pokopani na ovom groblju. Kazao je da se želimo spomenuti i svih drugih žrtava totalitarnih sustava na području Požeške biskupije i u cijeloj domovini, uključujući i one koji su ovdje bili zatvoreni za vrijeme Domovinskog rata i na taj način podnijeli žrtvu za našu slobodu. Spomenuo je da Bog svojim praštanjem i milosrđem nadvladava zlo, te je pozvao sudionike slavlja neka i oni srcem koje prašta mole za svećenike i druge žrtve ovdašnjega logora.

U homiliji biskup je rekao da razgovor između Židova i Isusa u naviještenom evanđeoskom ulomku izazovan jer nije završio onda kad se Isus uklonio iz njihove sredine da ne bude kamenovan, nego onda kad su ga osudili na smrt i razapeli na križu. Time su, gledano našim ljudskim mjerilima, propale sve Božje inicijative. No, one nisu propale upravo zato što su bile Božje, te su ostvarene na njegov iznenađujući božanski način, ustvrdio je biskup. Podsjetivši sudionike slavlja da susresti se s Isusom Kristom znači susresti se s Božjom inicijativom i logikom koja je oduvijek prisutna u svijetu, kako nas uvjerava kratki prikaz Abrahamova dijaloga s Bogom u prvom čitanju iz Knjige Postanka, biskup je ustvrdio da Bog svoj naum spasenja želi ostvariti suradnički s ljudima. Kazao je da je Bog u Abrahamu pronašao čovjeka koji je svojom vjerom, ljubavlju i nadama bio sav budan za njega. Zbog njegove posvemašnje vjernosti Bog je s njime sklopio savez i njemu koji je bio starac a njegova žena Sara nerotkinja obećao da će biti otac mnoštva naroda, ustvrdio je biskup. Abrahamova veličina je u tome što nije smatrao da se Bog šali s njegovom starošću i nemoću rađanja žene Sare, nego je čvrsto vjerovao da će Bog ispuniti obećanje koje mu je dao. Abraham je razumio da je Božja logika drugačija od naše ljudske, i da upravo zato što je on Bog, drugačije nastupa i ostvaruje svoje naume. Biskup je podsjetio da osim kršćana Abrahama smatraju praocem vjere i Židovi i muslimani, naglasivši da je i ta činjenica pokazatelj kako je Bog na djelu s obzirom na spomenutog patrijarha. Postoji, dakle, jedna Božja povijest koja se snažno ostvaruje po Abrahamu i po mnogim drugima nakon njega, sve do Sina njegova Isusa Krista, koji je došao među nas ostvariti ono što dolazi iz Božjih mogućnosti, drugačijih i većih od naših ljudskih, ustvrdio je biskup.

Napomenuvši kako su neki Židovi, koji su prosuđivali po svojim ljudskim mjerilima, ne samo odbacili Isusa Krista, nego ga htjeli i ubiti, biskup je naglasio kako se Bog svojih ne odriče i uvijek u konačnici ostvari svoje naume na iznenađujući način i protivno ljudskoj logici, vidljivo u otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Bog je u Kristovu najnemoćnijem ljudskom stanju na križu uprisutnio najmoćniju Božju stvarnost, svoju ljubav jaču od smrti po kojoj on uvijek pobjeđuje. U konačnici nam neće biti onako kako ljudi smišljaju u politici, gospodarstvu i na drugim razinama, nego kako je to Bog pobjednički smislio u Sinu svome Isusu Kristu, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako je i danas kao i u Abrahamovo vrijeme ključno pitanje tko je čiji saveznik ovdje na zemlji u ostvarivanju svojih planova.

Spominjući se svećenika koji su tamnovali u starogradiškom i drugim zatvorima, biskup je ustvrdio kako su se oni u zamjenu za fizičku slobodu mogli odreći Boga, da su razmišljali samo nekom svojom ljudskom logikom. Međutim, oni su odabrali savezništvo s Bogom, kojem su ostali vjerni i u teškim uvjetima zatočeništva i na taj način omogućili Bogu da pobijedi u njima, napomenuo je biskup. Kazao je da je velika većina njih svoje savezništvo s Bogom utemeljila na Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja: „Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka“, te da su ostali vjerni riječi koju su dali Bogu na njihovu svećeničkom ređenju. Pozvao je sudionike slavlja da i na ovom svetom spomenu zahvale tim svećenicima, kao i svima drugima koji su u preteškim vremenima znali ostati Božji, uvjereni da na koncu u njihovim životima i s ovim našim svijetom neće biti onako kako su to ljudi zacrtali, nego kako je to smislio Bog. Zatočeni svećenici živjeli su u uvjerenju da im ni bezbožni komunistički sustav, niti oni koji su ih kao čuvari ovdje u zatvoru na svoj način progonili i ponižavali, ne mogu oduzeti njihovo nutarnje opredjeljenje za Boga i pobjedničko savezništvo s njime. Zamolio je Boga, voditelja ljudske povijesti, da utamničenim svećenicima i svima drugima, koji su u starogradiškom i drugim zatvorima bili progonjeni i nevino zatvarani, udijeli nagradu pravednika, dioništvo u Isusovoj pobjedi nad smrću za svu vječnost, a sudionicima slavlja dadne budno vjerničko srce koje ljudske inicijative prosuđuje Isusovim mjerilima, kako bi uvijek bili Božjim saveznicima u Hrvatskoj.

Na svršetku misnog slavlja sudionici su izmolili molitvu za utamničene svećenike, zaključivši je pjevanim poklikom „Krist danas i uvijeke“. Potom je biskup Antun zamolio Boga, izvor života, da svim poginulim, osuđivanim i progonjenim svećenicima udijeli vječni mir, a sudionicima slavlja, osobito svećenicima podari da nastoje čuvati spomen na njih svojom trajnom molitvom, jer bez njihove svećeničke žrtve i vjernosti tko zna što bi od nas bilo ne samo kao Crkve, nego i naroda. Izrazio je uvjerenje da nam svećenici iz vječnosti zahvaljuju što smo ih se danas spomenuli. Svim sudionicima zahvalio je za sudjelovanje na ovom slavlju. Podsjetio je da je među starogradiškim utamničenicima bio i kapucin Anzelmo Canjuga, koji je skladao više crkvenih pjesama koje rado pjevamo, spomenuvši pjesme „Uzmite jedite“ i „Ljiljane bijeli“, koju su nazočni otpjevali kao završnu pjesmu.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)