Spomen na utamničene svećenike u Staroj Gradiški

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj
biskupiji, biskup Antun Škvorčević predvodio je 7. travnja 2022. u Staroj Gradiški molitveno
spomen-slavlje za svećenike koji su bili utamničeni u tamošnjem zatvoru i druge nedužne
žrtve toga logora, uključujući i one koji su ondje bili zatvoreni tijekom Domovinskog rata.

Slavlje je započelo na prostoru izvan crkve ispred Memorijala utamničenim svećenicima gdje
se nalazi i popis njihovih imena. Biskup je pozdravio okupljene svećenike Novogradiškog
dekanata na čelu s dekanom Željkom Volarićem i domaćim župnikom Matom Rukavinom,
načelnika općine Stara Gradiška Velimirom Paušićem, starogradiške župljane i druge
sudionike. Kazao je da ovom molitvom za starogradiške uznike otvaramo Dan obnove
čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, ustvrdivši da su tragovi koji su
ostali iz prošlih vremena na ovim prostorima teški i mučni, ali da osvijetljeni vjerom, nadom
u pobjedu Božje pravde i u uskrsnuće, oni postaju preobražene stvarnosti.

Podsjetivši da je ovdje u Staroj Gradiški 1945. godine ubijen župnik Ferdo Maretić, a 1948. godine razorena
župna crkva, te da je u starogradiškom zatvoru tamnovalo više od 250 svećenika i nekoliko
bogoslova, istaknuo je da je vrijedno i dostojno da ih se svih spomenemo osjećajima koji su
pročišćeni kajanjem, praštanjem, pokorom i molitvom kako bismo mogli bistrim pogledom
srca promatrati i razmatrati patnju, progone i ponižavanje mnogih nedužnih ljudi u ovdašnjem
starogradiškom zatvoru.

Nakon pokajničkog čina, sudionici slavlja uputili su Isusu Kristu molitvu za
utamničene svećenike a zatim su u procesiji uz zvonjavu zvona u počast spomenutim
zatvorenicima krenuli u crkvu, izgrađenu na spomen utamničenim svećenicima gdje je biskup
Antun predvodio euharistijsko slavlje. U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da rasprava o
Abrahamu koju je Isus pokrenuo u današnjem evanđelju ima veliko i duboko značenje i za
nas. Ustvrdio je kako bi bilo otužno kad bismo smetnuli s uma taj Isusov dijalog i bavili se
samo nekim našim počesto plitkim i kratkovidnim raspravama. Kazao je da mu se, kad god
dolazi u Staru Gradišku, uvijek pred očima otvaraju dvije slike. Prva je starogradiška župa,
koja je nakon ubojstva župnika Maretića, a još više nakon rušenja župne crkve, ostala
ponižena i izvanjski gledano razorena, kao da se nešto srušilo u dušama vjernika kad su
potjerani okupljati se u kućnom prostoru u susjednom mjestu Uskoci.

Druga slika je starogradiški zatvor, svećenici i drugi nedužni hrvatski ljudi koji su u njemu tamnovali nakon
Drugoga svjetskog rata. Kazao je kako odgovor na pitanje, što im je davalo snagu da mogu
izdržati progone kojima su bili izloženi, pronalazi u Isusovoj riječi koju je proglasio u
današnjem evanđelju: »Zaista, zaista kažem vam ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti
dovijeka«, i »Zaista, zaista kažem vam, prije negoli Abraham posta, Ja jesam«. Protumačio je
da taj Isusov „Ja jesam“ jesu riječi kojima je Bog iz gorućeg grma Mojsiju objavio svoje ime.

Bog koji za sebe tvrdi da je onaj koji jednostavno jest ima inicijativu, on progovara Mojsiju i
ocima po prorocima kroz povijesne događaj, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako se taj vječni
Božji „Ja jesam“ u punini objavio ljudima, kad je u Isusu iz Nazareta Sin Očev postao jedan
od nas. On je dovršio ono što je Bog započeo kad je sklopio savez sa starim Abrahamom, koji
je već bio izgubio svaku nadu da će mu nerotkinja Sara roditi sina, obećavši mu veliko
potomstvo, kako smo čuli u prvom čitanju. Naglasio je da je Abrahamova veličina u tome što
je na Božju izvanrednu inicijativu, neočekivanu i ljudski gledano nemoguću, odgovorio
svojom vjerom, te je moćni Bog u nemoćnom čovjeku započeo ostvarivati pobjedu života nad
smrću.

Rekao je potom da se, kad dolazi u Staru Gradišku, uvijek iznova uvjeri da je ona,
premda ponižena ubojstvom svog župnika i razaranjem svoje župne crkve, ostala saveznica
Božja i postala pobjednička u onima koji mu vjeruju poput Abrahama. Jednako tako, rekao je
da se pri pomisli na starogradiški zatvor i njegove uznike od kojih je veliki broj bilo
svećenika, uvijek iznova utvrdi u istini da su oni snagu za život crpili iz Božje savezničke
vjernosti čovjeku u Isusu Kristu, i da je njihova vjernost Bogu spašavala starogradiški zatvor
da on ne postane pakao, te im pružala sigurnost u vrijeme kad je sve bilo nesigurno.

Oni su zavrijedili naše pamćenje i molitvu, jer u njihovoj vjernosti Bogu, savezništvu s Bogom koje
je ostvareno u krvi koju je Isus Krist prolio na križu za nas, nalazimo temelj i čvrstinu koja se
živjela u Hrvatskoj u onim teškim vremenima, ustvrdio je biskup. Naglasio je da bi bez takvih
ljudi u ono doba Hrvatska bila izgubljena i tko zna gdje bismo završili. Pozvao je sudionike
slavlja da se zapitaju gdje će završiti Stara Gradiška i sva druga naša mjesta u Hrvatskoj
danas, ako u njima ne bude ljudi koji će ostati vjerni Isusu Kristu u njegovoj Crkvi i savezu
koji je Bog sklopio u njegovoj krvi s nama ljudima u kojem je progovorila Božja ljubav jača
od smrti, jer smo svi dobili veliku prigodu da u zajedništvu s njime i sami budemo pobjednici.
Razgovor koji je Isus u ono doba pokrenuo sa Židovima toliko je važan i snažan da se valja
uključiti u njega i poput mnogih naših prethodnika posvjedočiti Isusu Kristu da mu vjerujemo
i povjeravamo naše osobne i zajedničke sudbine, jer on ima ključeve života i smrti, neba i
zemlje i jer je on jedina nada čovječanstva danas i uvijeke, kako ispovijedamo u našem
biskupijskom geslu: »Krist danas i uvijeke, naša nada!«

Biskup je zamolio Gospodina da nas po primjeru naših prethodnika, osobito svećenika
ohrabri spoznajom kako naše sadašnje nevolje nisu tako velike kao što su bile njihove niti kao
nevolje onih koji stradavaju u Ukrajini i koji kao izbjeglice traže i kod nas mjesto mira.
Pozvao je sudionike slavlja da zahvaljuju Bogu što je naša domovina trenutačno
blagoslovljena mirom, te budu molitelji da se mir nastani u cijelom svijetu, napose u Ukrajini,
te se kroz naše povjerenje u Bogu i povezanost s njime prevladaju podjele, sukobi i
neprijateljstva, i zavlada pomirenost i zajedništvo među ljudima. Zamolio je sv. Mihaela čije
ime prevedeno na hrvatski znači »Tko je kao Bog?« i koji je nastupao u obranu Božje časti,
da čuva i brani svako starogradiško vjerničko srce, napose srce nazočnih svećenika od napasti
da Boga možda stave u stranu, nego da on bude u središtu njihove vjere, povjerenja i cijeloga
života.

Na svršetku misnog slavlja biskup je zamolio svemogućeg Boga da svima onima koji
su ostali vjerni njegovu savezu u najtežim životnim situacijama podari vječni mir, a nama koji
smo još uvijek na zemlji neka dadne srce raspoloženo slijediti primjer onih koji su nam
ostavili najljepšu baštinu vjernosti Bogu, kako bismo i mi u ovom trenutku po svojoj vjernosti
Bogu učinili najljepše za sebe osobno, za naše obitelji i domovinu. Zahvalio je svima koji su
sudjelovali na ovom spomenu, napose svećenicima Novogradiškog dekanata koji nastoje
vjerno vršiti časnu zadaću da u ime svećenika iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine čuvaju
spomen na subraću koja su tamnovala u Staroj Gradiški. Zahvalio je za sudjelovanje
kolegijašima iz Požege, župljanima starogradiške župe na čelu sa župnikom i načelnikom
Općine, napose pjevačicama iz Davora, poželjevši im da u Velikom ili Svetom tjednu po
svetim slavljima budu živi dionici vazmenog otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika