Spomen vukovarskih i škabrnjskih žrtava u požeškoj Katedrali

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Prigodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje biskup Antun Škvorčević
predvodio je 17. studenog u požeškoj Katedrali sv. Terezije euharistijsko slavlje za poginule i
preminule hrvatske branitelje te sve žrtve Domovinskog rata. Na slavlju su sudjelovali
roditelji poginulih i preminulih hrvatskih branitelja iz požeškog kraja, Antonija Jozić,
županica Požeško-slavonske županije i Željko Glavić, požeški gradonačelnik te učenici i
nastavnici Katoličke osnovne škole u Požegi, predvođeni ravnateljem Franom Barišićem i
predstavnici Katoličke gimnazije u Požegi. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao: »Dan je
žrtve Vukovara i Škabrnje. Prigoda je podsjetiti se kako su prije trideset godina ispisane
stranice naše hrvatske povijesti žrtvom mnogih ljudi, i da one nisu izblijedile jer su ispisane
ljubavlju koja je željela slobodu i dostojanstvo. Dodao je da ovom svetom misom
zahvaljujemo svima onima koji su ugradili svoju žrtvu u to naše veliko hrvatsko dobro. Dok
se podsjećamo na žrtvu Vukovara i Škabrnje, spominjemo se i svih drugih žrtava, osobito na
našem prostoru: od Voćina i Papuka do Kusonja i drugih mjesta stradanja, kazao je biskup.
Pozvao je nazočne da ovom slavlju pristupe srcem, očišćenom kajanjem za grijehe.
U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s nazočnim učenicima, protumačivši im da
je razlog zbog kojega sada nisu na nastavi u školi nego na svetoj misi u crkvi opravdan i
veoma važan: to je trideseta obljetnica stradanja mnogih ljudi, koji su svojom žrtvom nastojali
obraniti slobodu i dostojanstvo Hrvatske, što je bilo povezano s velikim stradanjem napose u
Vukovaru. Uvjerivši se kako djeca dobro znaju što se prije trideset godina zbilo u Vukovaru,
biskup je obranu toga grada protumačio u svjetlu Božje riječi, naviještene u misnim čitanjima,
počevši od Isusovih riječi u evanđeoskom ulomku. Kazao je kako je njegovu riječ o tome
važno poslušati zbog toga što on nije tek jedan od nas ljudi, nego utjelovljeni Sin Božji koji je
među nas došao s one strane našeg postojanja, iz Božje vječnosti, ne samo da bi nam nešto
govorio, nego živio s nama Božju istinu o nama
Biskup je svoje izlaganje započeo od Isusove prispodobe o slugama kojima je
gospodar na odlasku povjerio odgovarajuću vrijednost da je svojim marom uvećaju. Podsjetio
je kako je to Isus ispripovjedio svojim učenicima na putu u Jeruzalem, gdje će položiti svoj
život u smrt za nas. No, naglasio je kako on nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo, i kad ne bi
bilo tako mi se ne bismo danas u njegovo ime okupili u požeškoj Katedrali. Tumačeći smisao
spomenute prispodobe, biskup je pojasnio da „mne“ koje je gospodar podijelio svojim
slugama, nisu „mine“ – razorne eksplozivne naprave – kako to u prvi mah može zazvučati u
našim ušima, nego se tom hebrejskom riječju u njezinom osnovnom značenju izriče nešto što
je velika vrijednost, i iz koje ima korijen i poznata riječ „amen“, koju redovito izgovaramo na
svršetku naših molitava a znači „tako je“ ili „neka tako bude“. Drugim riječima, „mna“ koju
je pojedini sluga dobio od svog gospodara označava neku čvrstu, trajnu vrijednost, da njome
tako raspolaže te ostvari dobit. Stoga gospodar pohvaljuje one sluge koje su na njima znali
zaraditi, a onoga slugu koji je, misleći da je najsigurnije primljenu mnu negdje sakriti,
proglašava zlim i lijenim, te ga kažnjava oduzimanjem svega onoga što je imao, ustvrdio je
biskup. Napomenuo je kako se u prvi mah može činiti da ova Isusova prispodoba nije
aktualna, ali dubljim razmišljanjem lako se uviđa da nam je Isus njome želio pomoći da
otkrijemo kako se puniji, bogatiji, vječni život stječe po našoj spremnosti da same sebe
uložimo u ono što je vrijedno. To je Božji put: On je u Isusu Kristu uložio sve, da bi za nas
ljude ostvario sve, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako nam naše iskustvo svakodnevno
potvrđuje: ako živimo sebično samo za sebe, jedva ćemo što ili ništa postići, a kad se
odvažimo živjeti za drugoga i velikodušno položimo sebe za njega, sve postižemo. Zaključio
je: Tko sve daje, sve dobiva!
Biskup je ustvrdio kako se ta istina očitovala i na primjeru hrvatskih branitelja koji su

sebe žrtvovali u Vukovaru, Škabrnji i u tolikim drugim mjestima tijekom Domovinskog rata.
Gledajući izvanjski i površno, oni su bili slabi ljudi, oskudno naoružani i vojnički
neuvježbani. Ali, dali su se cjelovitom ljubavlju u obranu slobode i dostojanstva Domovine,
te poginuvši za navedene vrijednosti očitovali svoju veličinu. Ako se u prvi mah moglo učiniti
da su žrtvom svoga života u obrani Domovine sve izgubili, promatrajući Isusovim očima, oni
su sve dobili u vječnosti, postali pravi pobjednici. Ta istina, da se žrtvom vlastitog života za
vrijednosti Boga i čovjeka ništa ne gubi, nego sve dobiva, prisutna je u čovječanstvu od
davnine, kako nam svjedoči ulomak današnjeg prvog čitanja iz Druge knjige o Makabejcima.
U njem sveti pisac prikazuje mučeničku smrt sedmorice sinova vjerne i hrabre majke
Makabejke, koji žive u 2. st. prije Krista, kad je bezbožni kralj Antioh IV. Epifan pod
prijetnjom smrti zabranio Židovima ispovijedati vjeru u svoga Boga i živjeti u skladu sa
Zakonom koji su od njega primili po Mojsiju kad je s njihovim praocima, oslobodivši ih
egipatskog ropstva, sklopio savez na Sinaju. Juda Makabejac podiže ustanak i staje na čelo
pobunjenika protiv bezbožnog kralja, potičući pripadnike svog naroda da se ni po cijenu
mučenja i smrti radi kraljevih sebičnih interesa ne odreknu svoga identiteta i dostojanstva
utemeljenog u Božjem Zakonu. Primjer čvrste vjernosti vjeri svojih otaca bila je spomenuta
majka Makabejka, koja je središnji lik u ulomku današnjeg prvog čitanja, naglasio je biskup.
Kazao je kako je ona svoje sinove na „jeziku otaca“ poticala da se ne boje bezbožnog kralja i
njegovih prijetnji, te da se ni po cijenu smrti ne odreknu vjernosti Bogu otaca i njegovu
Zakonu, u kojoj ih je ona rodila i odgojila. Biskup je protumačio kako se taj jezik otaca ne
odnosi tek na riječi njihova materinjeg jezika, nego na vrijednost njihova osobnog i narodnog
dostojanstva, a osobito na vrijednost saveza koji su njihovi oci sklopili s jednim i pravim
Bogom. Upozorio je na snažno obrazlaganje majke Makabejke navedenih opredjeljenja svojih
sinova, uvjeravajući ih da ih nije ona otkala u svojoj utrobi, nego da je njihov autor sâm Bog
Stvoritelj, i da je stoga opravdano iz vjernosti prema njemu izložiti se i samoj smrti, u
uvjerenju da će im on u uskrsnuću tijela podariti novi život. Majka Makabejka ne ljubi svoje
sinove nekom sebičnošću, nego ljubavlju ukorijenjenom u istinu o nama da smo svi Božje
djelo, njegovi sinovi i kćeri. I iz te ljubavi ih uvjerava: Kako vas je Bog iz ničega otkao u
mojoj utrobi, tako ćete – ako položite život za njega, za vjeru otaca, za savez s Bogom – u
uskrsnuću zadobiti baštinu Božju, život koji samo on može ostvariti u punini, ustvrdio je
biskup.
Dodao je kako nas spomen na one koji su u Vukovaru i na drugim mjestima obrane
naše Domovine položili živote, potiče da novom snagom i opredjeljenjem prionemo uz istinu
o nama, da nitko nije izgubljen tko se usuđuje cjelovito pripadati Bogu, i žrtvovati svoj život
za ljudske i Božje vrijednosti. Pozvao je nazočne da se raduju našim ljudskim pobjedama, ali
da pri tom uvijek imaju na umu najveću i najvažniju pobjeda nad smrću koju je Bog ostvario
u uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista, a koju slavimo u svetoj misi, te je ona pravo mjesto
spomena ljudskih žrtava, jer se u njoj ostvaruje i njihova konačna pobjeda nad smrću. Kazao
je da u tom svjetlu želimo promatrati naše hrvatske branitelje i sve druge žrtve rata o
tridesetoj obljetnici žrtve Vukovara i Domovinskog rata. Još je spomenuo kako mu je u
pripremi za ovu svetu misu dok je čitao ulomak prvog čitanja u čijem je središtu „majka
Makabejka“, odmah došla na pamet „majka Vukovarka“ Kata Šoljić, koja nije svoje sinove
slala u rat da poginu iz mržnje prema napadačima, već ih je poticala da idu braniti
dostojanstvo Domovine i slobodu svojih obitelji. Stoga dok zahvaljujemo za ono što su naši
hrvatski branitelji učinili, jednako tako zahvaljujemo i njihovim majkama i drugim članovima
obitelji za sve ono čime su doprinosili da njihovi sinovi, muževi, očevi i braća u vrijeme
ratnih nevolja i stradanja budu snažni iz izvorâ Božjih iz kojih se živjelo u hrvatskom narodu
tijekom naših trinaest stoljeća. Pozvao je sudionike slavlja, napose djecu i mlade neka svojim
srcem koje razumije Boga budu nasljedovatelji velikih ljudi iz naše hrvatske povijesti.

Na svršetku misnog slavlja, biskup je rekao: »Svim vukovarskim, škabrnjskim i
drugim žrtvama Domovinskog rata, svim poginulim, preminulim i nestalim hrvatskim
braniteljima neka Bog udijeli puninu svoga života u zagrljaju svoje ljubavi za svu vječnost, a
njihovim najbližima neka udijeli utjehu.« Nazočnu pak djecu pozvao je da u svoje molitveno
pamćenje trajno pohrane sjećanje na one koji su svoju ljubav prema našoj slobodi i
dostojanstvu naše Domovine očitovali žrtvom svoga života.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika