Grad Požega danas slavi rođendan i to 796. po redu!
Nekada u Zlatnoj dolini, koju su još Rimljani nazvali Vallis aureae, smjestila se “Slavonska atena” koja je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta.
Prvi spomen Požeške županije datira iz 1210. godine i samog Castrum de Posege iz 1227.godine.
Požega kakvu poznajemo danas, počinje se oblikovati u srednjem vijeku. Stari požeški burg izgrađen je vjerojatno u 11.stoljeću. Radilo se o šesterokutnoj utvrdi smještenoj na brijegu u središtu grada. Danas to brdo Požežani zovu Stari grad.
Požega je tijekom stotinu i pedeset godina duge osmanlijske vladavine bila sjedište sandžaka, najvažnije upravno i vojno središte Slavonije. Velik broj građana su obrtnici, a 1579. g. u gradu postoji 160 dućana.
Pogibija požeškog sandžakbega pod Siskom 1593. g. najavila je početak kraja osmanlijske vlasti. Muslimanska elita više se ne upušta u pljačkaške pohode preko granice, a kršćansko stanovništvo uživa velike povlastice.
Iznenadni noćni udar odreda fra Luke Ibrišimovića Sokola 1688. g. na tri tisuće Osmanlija koji su se pokušali vratiti u Požegu, koju su napustili nekoliko mjeseci ranije, i danas se slavi kao dan oslobođenja grada. I u oslobođenju od turske vlasti Požeština je, u koju se Osmanlije još jednom vraćaju, odigrala stožernu ulogu u Slavoniji.
Dolazak pod Habsburgovce značio je ponovni povratak u istočno-srednjoeuropske razvojne tijekove. Nakon prestanka provizorija 1745.g. i uspostave Požeške županije, grad se ponovo vraća pod hrvatsku, bansku, vlast. Iako su u svim onovremenim izvješćima naglašene gradske osobine Požege, oporavak je bio polagan. Ionako je malobrojno stanovništvo 1739. g. pokosila epidemija kuge. Deset godina potom, u spomen na 798 umrlih Požežana podignut je barokni kužni pil. Skulptor Gabriel Granici kao vezivno sredstvo mramornom pijesku dodao je 2 000 jaja.
I za kraj, sretan ti 796. rođendan voljeni grade!
