Plan požeško-slavonske županice Antonije Jozić da se nedovršena zgrada srednje škole u Pleternici prenamijeni u Centar za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama naišao je na ozbiljne primjedbe stručnjaka čija su mišljenja korištena prilikom izrade očitovanja Udruge Mali princ.
Riječ je o udruzi koja je godinama među najaktivnijim zagovornicima osnivanja centra za djecu s teškoćama u razvoju i mlade osobe s invaliditetom te je za tu inicijativu prikupila više od 9.600 potpisa građana. Nakon sastanka održanog 6. srpnja, na kojem su predstavnici udruge pozvani da se očituju o planu osnivanja centra, pribavljena su stručna mišljenja iz područja edukacijske rehabilitacije i arhitekture, na temelju kojih je doneseno konačno stajalište udruge.
Cijeloj priči dodatnu težinu daje činjenica da je upravo Antonija Jozić bila jedna od najglasnijih zagovornica projekta srednje škole u Pleternici. Uoči lokalnih izbora 2021. godine tadašnja gradonačelnica Pleternice poručivala je: „Ovo će biti srednja škola, ma što tko mislio o tome“. Pet godina kasnije od te ideje nije ostalo gotovo ništa. Zgrada čija je gradnja započela prije gotovo deset godina nikada nije završena niti je ostvarila svoju izvornu namjenu, a sada ista politička garnitura pokušava joj pronaći novu svrhu kroz projekt Centra za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama. Upravo zato stručna mišljenja koja upozoravaju da objekt nije projektiran za potrebe suvremenog edukacijsko-rehabilitacijskog centra dodatno otvaraju pitanje pokušava li se prenamjenom spasiti projekt u koji su već uloženi milijuni eura javnog novca.
Ključni zaključak stručnog mišljenja edukacijske rehabilitatorice izv. prof. dr. sc. Ksenije Romstein jest da bi centar trebao biti smješten u Požegi, a ne u Pleternici. U obrazloženju se navodi kako realizacija posebnih kurikuluma i rehabilitacijskih programa podrazumijeva svakodnevno korištenje zdravstvenih, kulturnih, obrazovnih i društvenih sadržaja poput bolnice, ambulanti, knjižnica, muzeja, sportskih objekata, kolodvora, trgovina, pošte i drugih ustanova koje su dostupne u županijskom središtu. Upravo zbog postojećih resursa i propisanih standarda zaključeno je da bi smještaj centra u Požegi osigurao ravnopravan položaj djece s teškoćama u odnosu na njihove vršnjake u drugim dijelovima Hrvatske.
Još izravnije primjedbe odnose se na samu zgradu u Pleternici koju Županija planira prenamijeniti.
Arhitektonska analiza dr. sc. Dubravke Vranić upozorava da je postojeći objekt projektiran za klasičnu srednjoškolsku nastavu te da se njegovo prostorno rješenje bitno razlikuje od potreba suvremenog edukacijsko-rehabilitacijskog centra. Dok su škole organizirane oko velikih učionica za frontalnu nastavu, rehabilitacijski centri zahtijevaju velik broj specijaliziranih prostora za individualni rad, senzornu terapiju, logopedske i psihološke tretmane, rad stručnih timova te savjetovanje roditelja.
Analiza podsjeća da se suvremeni rehabilitacijski centri u Hrvatskoj gotovo redovito grade kao namjenske novogradnje te da je upravo takav model dominantan u recentnoj praksi. Razlog tome je činjenica da se prostorni program rehabilitacijskih centara određuje prema potrebama korisnika i rehabilitacijskih postupaka, a ne prema broju učionica ili razrednih odjela kao kod klasičnih škola.
U slučaju škole u Pleternici stručnjaci su identificirali niz prostornih i funkcionalnih ograničenja. Navodi se kako objekt nema dovoljno vanjskih terapijskih površina, da je omeđen okolnim sadržajima, da katnost P+2 onemogućava neposrednu povezanost unutarnjih prostora s rehabilitacijskim površinama te da komunikacije nisu projektirane za potrebe korisnika s invaliditetom, njihovih pratitelja i roditelja. Dodatni problem predstavljaju nedostatni sanitarni kapaciteti te potreba za opsežnom rekonstrukcijom instalacijskih sustava.
Posebno je značajan zaključak da bi uklanjanje navedenih nedostataka zahtijevalo zahvate na konstrukciji, instalacijama, komunikacijama i organizaciji prostora, zbog čega bi troškovi rekonstrukcije bili izrazito visoki. Stručna analiza navodi kako čak ni nakon takvih ulaganja objekt ne bi dosegnuo funkcionalnost, fleksibilnost i razvojne mogućnosti koje pruža namjenski projektiran rehabilitacijski centar.
Nakon usporedbe osam suvremenih edukacijsko-rehabilitacijskih centara u Hrvatskoj, zaključak arhitektonske analize nedvosmislen je: prenamjena škole u Pleternici tehnički je moguća, ali zahtijevala bi skupe i opsežne zahvate te dugoročno ne bi mogla pružiti razinu funkcionalnosti i održivosti koju osigurava novogradnja. Kao racionalnije rješenje navodi se izgradnja novog centra prilagođenog stvarnim potrebama djece s teškoćama i stručnih službi koje će u njemu raditi.
Pozivajući se upravo na navedena stručna mišljenja, članovi Udruge Mali princ jednoglasno su odbili prijedlog da se budući centar smjesti u prenamijenjenu školsku zgradu u Pleternici. U svom očitovanju navode kako bi takvo rješenje predstavljalo tek parcijalno i kratkoročno rješenje bez mogućnosti budućih proširenja i prilagodbi, uz značajne financijske izdatke. Umjesto toga, ostaju pri zahtjevu za izgradnjom novog, suvremenog edukacijsko-rehabilitacijskog centra namijenjenog djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Time se otvara ozbiljno pitanje na temelju kojih je analiza županica Antonija Jozić zaključila da je prenamjena nedovršene škole u Pleternici najisplativije i najkvalitetnije rješenje, kada stručna mišljenja na koja se poziva Udruga Mali princ upućuju na potpuno suprotan zaključak.
