Prije početka nastave drugoga polugodišta, 7. siječnja 2022. u organizaciji Ureda za
katoličke škole u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održan je susret djelatnika katoličkih
škola Požeške biskupije, predvođenih ravnateljima iz Katoličke gimnazije i Katoličke
osnovne škole u Požegi, Katoličke klasične gimnazije i Katoličke osnovne škole u Virovitici
te iz Katoličke osnovne škole u Novskoj. Susret je sazvao i njime ravnao Ivica Žuljević,
predstojnik Ureda za katoličke škole, a sudjelovao je i biskup Antun Škvorčević.
Predstojnik Žuljević pozdravio je biskupa Antuna i djelatnike spomenutih škola te je
predstavio dnevni red susreta. Pročitan je zatim evanđeoski ulomak o Isusovom hodočašću s
roditeljima u jeruzalemski hram. Potom je biskup Antun u svojoj prigodnoj riječi zaželio
djelatnicima katoličkih škola blagoslovljenu novu godinu, zahvalio im za žrtvu i ljubav koju
ulažu u mlade naraštaje. Kazao je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak prikazuje Isusov
prvi javni nastup koji je na neki način i odgojno-školski zanimljiv. Naime, dvanestogodišnji
Isus krenuo je s roditeljima na hodočašće i očitovao svojevrsnu neposlušnost tako što je
samovoljno ostao u hramu, umjesto da se s njima vratio u svoje zavičajno mjesto.
Spomenuvši kako bi vjerojatno svaki roditelj poput Marije uputio prijekor svome djetetu zbog
neprihvatljiva postupka, biskup je zapitao je li to zastarjeli odgojni model koji trebamo
napustiti i okrenuti se novim, suvremenim načinima ophođenja s djecom. Jesu li s odgojnog
gledišta možda pogriješili roditelji koji nisu primijetili da Isus nije s njima, ili je Isus krivo
učinio što je ostao u hramu ne javivši se Mariji i Josipu? Istaknuo je da se kulturološki
gledano o čovjekovu odgoju ne može razmišljati na način suprotstavljanja između
nekadašnjeg i sadašnjeg.
Kazao je kako u spomenutom evanđeoskom događaju nema mjesta
za špekulacije i okrivljavanje bilo koga, jer je njegova poruka dublja i dalekosežnija od toga.
Naime, sama činjenica da je Bogo-čovjek Isus sjeo među učitelje, slušao ih i pitao ima
osobitu težinu zbog toga što nas upućuje na to da se škola i odgoj ne mogu svesti samo na
prenošenje znanja od starijih na mlađe, nego je ona izgradnja putem uzajamnog osluškivanja,
propitkivanja i traganja za vlastitim smislom, gdje naš odnos prema Bogu i Boga prema nama
ima sasvim posebno mjesto. U tom pogledu zanimljiv je Isusov odgovor na Marijin prijekor
“Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
On uzvraća protupitanjem: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”
Biskup je kazao kako Isusov „biti u onome što je Oca mojega“ nema tek smisao u
tome da on treba biti u jeruzalemskom hramu, mjestu Božja prisutnosti, nego da bi pitajući i
slušajući obznanio što je njegovo poslanje koje mu je povjerio Otac. Metoda pitanja i slušanja
ima osobito značenje u traganju za odgovorima otkud smo došli, kamo smo krenuli, što je cilj
i smisao našeg postojanja, te se na taj način susrećemo s istinom o samima sebi u
dimenzijama onostranosti, u Bogu. Stoga u proširenom pogledu „biti u kući Oca mojega“
znači otkrivati u vlastitoj stvorenosti i svijetu oko nas ono što nas upućuje na Boga kao izvor i
smisao svega postojećeg. Biskup je kazao djelatnicima katoličkih škola neka poučavajući
mlade naraštaje u matematici, biologiji, kemiji te drugim predmetima propisanima kurikulom,
zajedno s njima osluškuju ona pitanja koja su upisana u dubini svakog ljudskog bića i tragaju
za odgovorima koji nadilaze predmetni pristup stvarnosti koju poučavaju.
Neka pomognu mladima da se susretnu s dimenzijom vlastite onostranosti i upućenosti na Stvoritelja, te se
povežu s njime i oblikuju život snagom vjere. Dodao je kako smo svjedoci da se čovječanstvo
muči s problemima na život i smrt, među kojima je i ekološko pitanje te je zapitao: jesmo li
usmrtili stvarnost oko sebe i planet zemlju? Istaknuo je kako se može reći da smo ugrozili
zemlju i okoliš jer nismo poslušni Bogu koji je na svoj način prisutan u zakonitostima svijeta
oko nas. Biskup je kazao kako je važno otkrivati učenicima u školi zakonitosti svijeta, a još
važnije ih poticati da ih poštuju, ne dopuštajući našoj sebičnosti da razara nas same i svijet
oko nas. Ustvrdio je da oduvijek postoji pitanje kako se odnositi prema stvarnosti oko sebe i
prema samome sebi da bismo bili u skladu s Božjim naumom o nama. Kazao je kako smo
stvoreni da bismo poštujući zakonitosti u vlastitom biću i svijetu oko nas sačuvali prirodu te
očitovali svoju veličinu i dostojanstvo. Potaknuo je okupljene djelatnike katoličkih škola neka
budu osjetljiva srca za stvarnost oko sebe u onim dimenzijama koje joj nismo mi dali, nego
Bog.
Potom je biskup kazao kako ga pogađa evanđelistina tvrdnja da se Isus vratio s
roditeljima u Nazaret i bio im poslušan. U današnjim odgojnom pristupu s poslušnošću se ne
računa. No, istaknuo je kako Isusova poslušnost nije bila disciplinske naravi, nego stav
utemeljen na ljubavi prema Ocu i poslanju koje mu je on povjerio, a koju je na svoj način
svjedočio i u odnosu prema Mariji i Josipu. Sv. Pavao u Poslanici Filipljanima piše kako je
Isus upravo svojom poslušnošću Ocu dokraja do u smrt, slomio okove zla i smrti te ostvario
naše spasenje.
Biskup je istaknuo da je ljubav čin poslušnosti najvećoj zakonitosti po kojoj
djeluje Bog te da takvim ponašanjem i sami postajemo dionici njegova uspješnog svijeta, u
koji su učitelji u katoličkim školama pozvani uvoditi mlade ljude, pomažući im da se izdignu
iz zarobljenosti vlastitom sebičnošću. Izrazio je zahvalnost ravnateljima, učiteljima i drugim
djelatnicima katoličkih škola što propitujući i osluškujući Božju istinu o nama i stvarnosti oko
nas otkrivaju mladim ljudima duboke dimenzije njihova postojanja. Na kraju se osvrnuo i na
izazov pandemije koronavirusa, potaknuvši sudionike susreta na racionalnost kojom treba
odgovoriti na prijetnju bolesti COVID-19.
Po završetku biskupovih poticajnih riječi, predstojnik Žuljević predstavio je
predavačicu dr. Katarinu Aladrović Slovaček, profesoricu na Učiteljskom fakultetu u
Zagrebu, a inače rođenu Pleterničanku, koja je održala predavanje pod nazivom
“Komunikacijski i motivacijski izazovi današnjice za učitelje, odgojitelje i roditelje.
Dr. Aladrović Slovaček pozdravila je sve prisutne te zahvalila na ukazanom
povjerenju i časti da održi predavanje. Potom je progovorila o obrazovanju u doba
globalizacije, digitalizacije i pandemije istaknuvši kako je obrazovanje više nego ikada
osviješteno koliko je nužno slijediti promjene u društvu koje se trebaju odražavati i na
obrazovni sustav. Naglasila je kako veliki problem stvara vrlo loša čitalačka pismenost u
djece, ali i odraslih, što se reflektira, ne samo na humanističke predmete, nego i na
prirodoslovne.
Nakon toga govorila je o vrstama motivacije. Rekla je da većinu ljudi pokreće
ekstrizična, ali kako je osjećaj puno bolji kada nešto napravimo zbog intrizične motivacije te
je istaknula da je važno da upravo u sebi pronađemo motivaciju. Završivši s motivacijom dr.
Aladrović Slovaček progovorila je i o komunikaciji naglasivši kako postoji nekoliko vrsta
komunikacije kao što su jaka, slaba, jednosmjerna i dvosmjerna. Posvijestila je prisutne da na
komunikacijske vještine kod djece najviše utječu mediji, struktura obitelji, jezično okruženje,
obrazovanje roditelja, čitalačke navike i institucijski odgoj i obrazovanje.
Naglasivši kako je “moja komunikacija, moj otisak u svijetu” te da je učitelj govorni, ali i svaki drugi “model”
svojim učenicima, dr. Aladrović Slovaček završila je svoje zanimljivo i iscrpno predavanje.
Potom je uslijedio drugi dio susreta kada su ravnatelji, pod moderiranjem predstojnika
Žuljevića, iznijeli aktualna pitanja i tekuću problematiku, a spomenuti su i primjeri dobre
prakse.
Na koncu duhovno-formacijskog susreta održano je klanjanje pred Presvetim u
katedrali sv. Terezije Avilske, koje je predvodio vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj gimnaziji
Krunoslav Siroglavić.
Susret je završio u blagovaonici Katoličke osnovne škole prigodnim domjenkom.
