U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi, 12. ožujka 2022. okupili
su se stipendisti Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima školske i
akademske godine 2021./2022.
Nakon pozdrava ravnatelja Caritasa Požeške biskupije i voditelja Zaklade Maria
Večerića, biskup Antun Škvorčević uputio je stipendistima prigodnu riječ. Kazao je kako se
Biskupija svojim pomaganjem mladim ljudima putem svoje Zaklade na svoj način uključila u
njihove obitelji, te njezin odnos prema njima ne želi ostati samo na materijalnoj nego i na
duhovnoj razini. Istaknuo je kako je svatko od njih više od vlastite tjelesnosti, biće duha,
neponovljiva i jedinstvena osoba te ih zato Biskupija svake godine u korizmi poziva na susret
njihove duhovne izgradnje. Naglasio je kako je duhovno siromaštvo teže od materijalnog, jer
je povezano s gubitkom identiteta pojedine osobe. Potom je biskup Antun protumačio
mladima da postoje različiti modeli „biti čovjek“, ali da iskustvo čovječanstva potvrđuje kako
Isusov model najsnažnije humanizira pojedinca i društvo. Njegove bitne sastavnice opisane su
u evanđeoskom ulomku koji smo čuli, a temelj mu je u onim moćima ljudskog duha kojima je
ime vjera i ljubav.
Biskup je u svom tumačenju krenuo od nevjere, istaknuvši kako je ona
stanje čovjekove samodostatnosti, zatvorenost u vlastite granice, manjak odnosa prema
drugome, duhovno siromaštvo, individualizam nerijetko povezan sa sebičnošću koja duhovno
razara i usmrćuje.
Vjera je, nastavio je biskup, izlazak iz vlastite zatvorenosti, odnos
povjerenja prema drugoj osobi, otvorenost za obdarenost drugim i drugačijim, ulazak u svijet
mogućnosti koje nadilaze vlastite pokušaje, nadvladavanje sebe u vlastitim ograničenostima,
sloboda od zarobljenosti samim sobom, put kojim na paradoksalan način pronalazimo sebe u
istinskim svojim dimenzijama. Kad se u vjeri otvorimo Bogu i budemo obdareni njegovom
prisutnošću, postajemo dionici njegovih mogućnosti, ulazimo u proces duhovnog rasta za koji
smo osposobljeni u trenutku vlastitog stvaranja. Biskup je istaknuo kako je vjera i povjerenje
u drugoga izvorna sposobnost našega duha, te onaj koji ne vjeruje ostaje u određenoj nemoći
duha, prikraćen za iskustvo koje je sastavni dio našega ljudskog postojanja.
Zatim je biskup ustvrdio kako je ljubav stvarnost iste životne razine, moć ljudskoga
duha kojom sama sebe otvaramo za drugoga, napuštamo sebe, umiremo sebi, polažemo sebe
za drugoga, te na taj način ni najmanje ne gubimo sebe, nego se pronalazimo u najdubljim
dimenzijama našega bića, najsnažnije rastemo na razini života. Ljubav je svojevrsno umiranje
da bi života bilo, te ondje gdje se ona pojavljuje, pobjeđuje život. Biskup je pojasnio kako su
vjera i ljubav duhovne vrednote iznad svakog materijalnog ostvarenja, koje nas očovječuju
više nego li bilo koji drugi ljudski pokušaji, sve do pobjede nad smrću, kako nas uvjerava Isus
Krist svojim primjerom.
No, kazao je, da su vjera i ljubav Božji dar, nije ih moguće negdje
naručiti ili kupiti, ne daju se mjeriti ili vagati mjerama za materijalnu stvarnost, te pokatkad
ljudi nemaju za njih interesa, napose kad svedu svoje postojanje na tu razinu. Biskup je
potaknuo stipendiste da osobito ove korizme posvete pozornost samima sebi na taj način da se
kroz molitvu, čitanje i slušanje Svetog pisma, sudjelovanje na nedjeljnoj svetoj misi te na
druge poznate načine kršćanskog života združe se s Isusom Kristom kako bi ih on snagom
svoga Duha obdario dragocjenim dobrima vjere i ljubavi te se tako učvrste u vlastitom
duhovnom biću.
Dodao je da u slučaju kad vjerujemo samo sebi ostajemo na nekim skučenim
razinama našega postojanja. Valja imati odvažnosti na riječ Isusovu otisnuti se na drugu
obalu, zaveslati dalje, dublje, šire. To znači Isusova riječ „Duc in altum“, koju smo u
Požeškoj biskupiji izabrali za geslo katoličkih škola. Polazeći od evanđeoskog izvještaja o
Isusovu napastovanju i kušnji u pustinji, biskup je upozorio mlade da se ne daju zavesti
prividnim čarima materijalnog imanja, društvene moći ili vlastite samodostatnosti koja
odbacuje i samoga Boga a klanja se ljudskim veoma ograničenim dometima koji nisu istinski
napredak. Na kraju je kazao da se raduje svakom njihovom uspjehu i napretku, istaknuvši da
ih Biskupija uz materijalnu potporu prati svojom molitvom i željom da vjerom i ljubavlju
rastu u svom srcu i duhu do mjere koju im može darovati živi Isus Krist, pobjednik nad
smrću.
Stipendist Matko Matišić potom je u prigodnoj riječi zahvalio biskupu Antunu i
Požeškoj biskupiji što podupiru mlade u njihovom učeničkom i studentskom, a napose
kršćanskom hodu. Na koncu susreta tajnica Caritasa Katarina Paulić progovorila je o
određenim pitanjima tehničke naravi s obzirom na mjesečne isplate stipendija.
