25. studenog obilježava se blagdan Svete Katarine (Svete Kate), a prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime.
Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. U narodu je poznata i izreka uz ovaj blagdan:
Jer upravo iza ovog datuma obično vrijeme postaje hladnije i donosi osjetno zahlađenje.
Za svetu Katarinu se kaže da je simbol hrabrosti.
Prema narodnoj predaji Katarina Aleksandrijska je bila učena ljepotica koja se suprostavila caru Maksiminu II i njegovoj želji da iskorijeni sve kršćane u Aleksandriji. Car je okupio najučenije filozofe da mladu ljepoticu odvrate od vjere, što oni nisu uspjeli i bili su pogubljeni. Katarina je bačena u tamnicu i mučena glađu koju preživi zahvaljujući pruženoj pomoći od anđela. Za to vrijeme na kršćanstvo je preobratila i carevu suprugu.
Pobješnjeli car naredio je da se pobiju svi kršćani osim Katarine od koje on zatraži brak i odbacivanje vjere. Katarina na brak nije željela pristati.
On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo.
U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, kako bi bila isječena na komade.
Međutim, plamen s neba je spalio kotač i Katarini je naposljetku odrubljena glava. Iz krvi koja je potekla iznikle su ruže šireći svoj miris po cijelom svijetu. Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj gdje je u 6.stoljeću izgrađen samostan koji postoji i danas.
Manjak provjerenih činjenica o njoj bio je povod da se izbaci iz liturgijskog kalendara 1969 g. u koji ju je opet vratio pokojni Ivan Pavao II 2002.g. Ipak, to nije spriječilo da se Sveta Kata štuje i slavi diljem svijeta kao zaštitnica učitelja, pravnika, teologa, tajnika, knjižničara, arhivista, učenika, kao i još mnogih drugih osoba koje u svojoj struci posežu za knjigama i znanjem koje one sadrže.
Malo koja svetica, kao Sveta Katarina je od vrhunskih umjetnika primila izvanrednu počast koji je prikazuju kao kraljevnu okrunjenu ružama sa palmom u ruci, knjigom, uz strahovito mučilo kotača s bodežima ili pak s prstenom kao simbolom njezine zaruke s Kristom.
Ova velika svetica jedna je od onih čija hrabrost i nama danas može biti uzor.
Svim Katarinama, Katama i Katicama sretan imendan od portala Požeški.hr.
