Svetkovina Božića u požeškoj Katedrali

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp

Na svetkovinu Božića, 25. prosinca 2021. požeški biskup Antun Škvorčević, uz
sudjelovanje brojnih vjernika, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.
Pozdravljajući sve sudionike slavlja, kao i one koji ga prate putem web stranice Požeške
biskupije, Radio Marije i požeškog Radio Vallis Aurea, biskup je kazao: »Želio bih svakome
od vas posvjedočiti svu radost vjere kojom i ovoga Božića prepoznajemo tko je Bog koji je
darovao Sina svoga za nas. On je u siromaštvu ljudskoga rođenja, skromna života i okrutne
smrti na križu obznanio pobjedu uskrsnuća i posvjedočio kako nismo sami na životnom putu,
pa ni usred sadašnjih teških okolnosti, označenih pandemijom COVID-19 i drugim
nevoljama. Zahvalan Bogu što nas voli, od srca vam čestitam Božić, uz molitvu da vaša srca,
ispunjena njegovom blizinom, budu topla i svijetla i u trenutcima kad je oko vas sve hladno i
prazno, tmurno i mračno. Sretan vam Božić o 25. obljetnici osnutka i uspostave naše Požeške
biskupije!«

Započinjući homiliju, biskup je rekao: »Božić nas snažno podsjeća koliko je Bogu
stalo do čovjeka te se „radi nas ljudi i radi našega spasenja“ – kako ispovijedamo u
Vjerovanju – njegov Sin odvijeka utjelovio, postao jednim od nas i tako nas uzdigao u
zajedništvo njegova života. Stoga je Božić svetkovina Božjeg i našeg čovještva! Odgovor na
pitanje „tko je čovjek“ nije točan ukoliko ne uzmemo u obzir ono što se s njime dogodilo u
Isusu Kristu. U njemu je Bog zapisao tko smo mi njemu a tko je on nama. Mnogostruke su
moći u čovjeku kojima on može obujmiti sve stvari: zvijezde i brda, mora i rijeke, biljke i
životinje, i sve čovječanstvo oko njega. On ih može voljeti, može ih mrziti i odbiti, može se
postaviti protiv njih, ili pružiti im ruku i privući ih k sebi. Može djelovati na svijet koji ga
okružuje i oblikovati ga po vlastitoj volji. Različiti valovi radosti i čežnje, žalosti i ljubavi,
mira i uzbuđenosti prate ritam njegova srca.

No, čovjekova najplemenitija snaga je u tom da prepozna kako postoji nešto što je
iznad njega, poštuje ono što je više od njega i uključi se u to. Čovjek može poznavati Boga
iznad sebe, može mu se klanjati i može mu darovati sama sebe „da Bog bude proslavljen“. U
ovom je prinos njega samoga: da uzvišenost zasja u njegovu duhu, da joj se čovjek pokloni,
ne zadrži sebično sama sebe u vlastitom posjedu, nego sebe nadiđe, založi se da veličanstveni
Bog bude proslavljen. Najdublja snaga naše duše jest njezina sposobnost darivanja. U
čovjekovoj intimi imaju sjedište tišina i bistrina, otkud se dar njega samoga uzdiže Bogu.«
Potom je biskup nastavio: »Sve navedeno nam govori kako čovjek i stvarnost oko
njega pripadaju jedno drugome.

Stari Oci su govorili da u svemu stvorenom postoje semina
verbi – sjemenje riječi, kojom je sve pozvano u postojanje, i koja sve drže na okupu da se ne
raspadne u ništavilo. A ta Riječ, tumači nam sv. Ivan u današnjem evanđelju, jest Isus, Sin
Očev izgovoren u njemu kao Riječ oduvijek: kad je izgovorena izvan njega ona stvara, a kad
postane tijelom ona spašava. Svojim predanjem dokraja za čovjeka ta Riječ čisti snagom
Duha Svetoga i preobražava sve ono što je u njemu prolazno, ranjeno zlom i smrtno. Riječ je
to ljubavi, Božjeg sebedarja, najmoćnije stvarnosti koja jednostavno jest Bog i želi se u nama
nastaniti po Sinu, zahvatiti nas i u sebe preobraziti. To je dinamizam kojemu služi Crkva kad
naviješta Božju riječ, slavi sveta otajstva, napose euharistijsko, u kojem Riječ ljubavi postaje
djelotvorna i prenosi nas u kraljevstvo ljubavi i mira, da svatko od nas na sliku Sina postane
riječ koja prašta, živi milosrđe, donosi svjetlo, bude životvorna riječ.

Biskup je zatim primijenio navedeno na hrvatsko stanje i rekao: »Vjerujem, draga
braćo i sestre, kako dobro osjećate da riječ i govor u hrvatskom javnom prostoru, koji od
najviših državnih razina do digitalnih mreža i naših obitelji širi međusobno nepovjerenje,
ponižava i vrijeđa nije u skladu s božićnim otajstvom koje slavimo. Stoga nas Božić poziva

da jedni drugima pristupamo s osjećajima razumijevanja i poštovanja, praštanja i milosrđa te
riječju i djelom promičemo ljudsko dostojanstvo na način kako je to Bog učinio u svome Sin
kad je postao čovjekom.« Osvrćući se na situaciju kod nas vezanu za pandemiju koronavirusa,
biskup Antun je rekao: »U svojoj ovogodišnjoj božićnoj Poruci spomenuo sam kako je i
trenutačnom stanju pandemije koronavirusa potrebno kod nas pristupiti raspoloženjem
božićne vjere, te vam prenosim iz nje nekoliko misli. Svjedoci smo, naime, kako su u
Hrvatskoj s obzirom na koronavirus, sprječavanje zaraze, cijepljenje i COVID-potvrdu
izgovorene teške riječi, stvorile se podjele, nesuglasice i suprotstavljanja. U raspravama,
demonstracijama i sukobljavanjima dospjeli su u sjenu, ili su zaboravljeni bolest i bolesnici te
oni koji im požrtvovno služe. I određeni broj kršćanskih vjernika svrstao se na jednu ili drugu
stranu prijepora te je izostao njihov dragocjen poseban doprinos koji nitko drugi ne može dati
u ovoj situaciji.

Naime, Isus se poistovjetio s najmanjom braćom, bolesnima, siromašnima,
osamljenima, gladnima, žednima, pritisnutima nepravdom i drugim nevoljama. Pomno ih
promatrati vjerničkim pogledom znači poštivati sve ono što znanost zna o bolesti, upotrijebiti
sva sredstva koja su nam na raspolaganju da spriječimo zarazu i učiniti sve što možemo da
bolesnicima olakšamo tegobe i spasimo život. Hoće li ovoga Božića patnici, napose od
COVID-19, osjetiti naše vjerničko „pomno raspitivanje za Dijete“ kako su to učinili mudraci
s Istoka u Betlehemu, a svi koji im služe u bolnicama i drugdje pronaći u nama potporu,
poštovanje i zahvalnost?

Stanje u kojem se nalazimo traži od nas posebnu duhovnost koja
služi imunitetu, liječi oboljele, širi razumijevanje i slogu, potiče na požrtvovnost u svemu što
je potrebno poduzeti da se okolnosti u Hrvatskoj s obzirom na pandemiju poboljšaju.«
Homiliju je biskup završio riječima: »Usred tmurnih zbivanja naše svakodnevice,
označene opasnošću zaraze COVID-19, ovoga Božića zajedno s vama, draga braćo i sestre,
zahvaljujem Bogu što je po svom rođenom Sinu u skromnosti betlehemske štalice postao naš
suputnik u slabosti i krhkosti postojanja, darujući nam snagu za služenje dobru onih kojima su
molitva, suosjećajna blizina i pomoć potrebne. To je najbolji odgovor vjere na ono Isusovo
djelo koje Apostol opisuje riječima: „On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja
i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“. Sve vas povjeravam božanskoj
ljubavi betlehemskoga Djeteta, da vjerničkom snagom i hrabrošću unosite božićno svjetlo na
sve razine našeg života. Pomogla vam u tom ponizna službenica Gospodnja, vjerna Isusova i
naša majka.«

Na svršetku svete mise biskup je poželio sudionicima slavlja da Božić u njihova
otvorena srca unese ono svjetlo, plemenitost, dobrotu i čovjekoljublje koje je Bog objavio u
Sinu svome Isusu Kristu. Potaknuo ih je neka ne dopuste da se Božić u njima potroši, nego da
živi od snage istinskog Božića.

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)