Svetkovina Božića u požeškoj Katedrali

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Na svetkovinu Božića, 25. prosinca 2021. požeški biskup Antun Škvorčević, uz
sudjelovanje brojnih vjernika, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.
Pozdravljajući sve sudionike slavlja, kao i one koji ga prate putem web stranice Požeške
biskupije, Radio Marije i požeškog Radio Vallis Aurea, biskup je kazao: »Želio bih svakome
od vas posvjedočiti svu radost vjere kojom i ovoga Božića prepoznajemo tko je Bog koji je
darovao Sina svoga za nas. On je u siromaštvu ljudskoga rođenja, skromna života i okrutne
smrti na križu obznanio pobjedu uskrsnuća i posvjedočio kako nismo sami na životnom putu,
pa ni usred sadašnjih teških okolnosti, označenih pandemijom COVID-19 i drugim
nevoljama. Zahvalan Bogu što nas voli, od srca vam čestitam Božić, uz molitvu da vaša srca,
ispunjena njegovom blizinom, budu topla i svijetla i u trenutcima kad je oko vas sve hladno i
prazno, tmurno i mračno. Sretan vam Božić o 25. obljetnici osnutka i uspostave naše Požeške
biskupije!«

Započinjući homiliju, biskup je rekao: »Božić nas snažno podsjeća koliko je Bogu
stalo do čovjeka te se „radi nas ljudi i radi našega spasenja“ – kako ispovijedamo u
Vjerovanju – njegov Sin odvijeka utjelovio, postao jednim od nas i tako nas uzdigao u
zajedništvo njegova života. Stoga je Božić svetkovina Božjeg i našeg čovještva! Odgovor na
pitanje „tko je čovjek“ nije točan ukoliko ne uzmemo u obzir ono što se s njime dogodilo u
Isusu Kristu. U njemu je Bog zapisao tko smo mi njemu a tko je on nama. Mnogostruke su
moći u čovjeku kojima on može obujmiti sve stvari: zvijezde i brda, mora i rijeke, biljke i
životinje, i sve čovječanstvo oko njega. On ih može voljeti, može ih mrziti i odbiti, može se
postaviti protiv njih, ili pružiti im ruku i privući ih k sebi. Može djelovati na svijet koji ga
okružuje i oblikovati ga po vlastitoj volji. Različiti valovi radosti i čežnje, žalosti i ljubavi,
mira i uzbuđenosti prate ritam njegova srca.

No, čovjekova najplemenitija snaga je u tom da prepozna kako postoji nešto što je
iznad njega, poštuje ono što je više od njega i uključi se u to. Čovjek može poznavati Boga
iznad sebe, može mu se klanjati i može mu darovati sama sebe „da Bog bude proslavljen“. U
ovom je prinos njega samoga: da uzvišenost zasja u njegovu duhu, da joj se čovjek pokloni,
ne zadrži sebično sama sebe u vlastitom posjedu, nego sebe nadiđe, založi se da veličanstveni
Bog bude proslavljen. Najdublja snaga naše duše jest njezina sposobnost darivanja. U
čovjekovoj intimi imaju sjedište tišina i bistrina, otkud se dar njega samoga uzdiže Bogu.«
Potom je biskup nastavio: »Sve navedeno nam govori kako čovjek i stvarnost oko
njega pripadaju jedno drugome.

Stari Oci su govorili da u svemu stvorenom postoje semina
verbi – sjemenje riječi, kojom je sve pozvano u postojanje, i koja sve drže na okupu da se ne
raspadne u ništavilo. A ta Riječ, tumači nam sv. Ivan u današnjem evanđelju, jest Isus, Sin
Očev izgovoren u njemu kao Riječ oduvijek: kad je izgovorena izvan njega ona stvara, a kad
postane tijelom ona spašava. Svojim predanjem dokraja za čovjeka ta Riječ čisti snagom
Duha Svetoga i preobražava sve ono što je u njemu prolazno, ranjeno zlom i smrtno. Riječ je
to ljubavi, Božjeg sebedarja, najmoćnije stvarnosti koja jednostavno jest Bog i želi se u nama
nastaniti po Sinu, zahvatiti nas i u sebe preobraziti. To je dinamizam kojemu služi Crkva kad
naviješta Božju riječ, slavi sveta otajstva, napose euharistijsko, u kojem Riječ ljubavi postaje
djelotvorna i prenosi nas u kraljevstvo ljubavi i mira, da svatko od nas na sliku Sina postane
riječ koja prašta, živi milosrđe, donosi svjetlo, bude životvorna riječ.

Biskup je zatim primijenio navedeno na hrvatsko stanje i rekao: »Vjerujem, draga
braćo i sestre, kako dobro osjećate da riječ i govor u hrvatskom javnom prostoru, koji od
najviših državnih razina do digitalnih mreža i naših obitelji širi međusobno nepovjerenje,
ponižava i vrijeđa nije u skladu s božićnim otajstvom koje slavimo. Stoga nas Božić poziva

da jedni drugima pristupamo s osjećajima razumijevanja i poštovanja, praštanja i milosrđa te
riječju i djelom promičemo ljudsko dostojanstvo na način kako je to Bog učinio u svome Sin
kad je postao čovjekom.« Osvrćući se na situaciju kod nas vezanu za pandemiju koronavirusa,
biskup Antun je rekao: »U svojoj ovogodišnjoj božićnoj Poruci spomenuo sam kako je i
trenutačnom stanju pandemije koronavirusa potrebno kod nas pristupiti raspoloženjem
božićne vjere, te vam prenosim iz nje nekoliko misli. Svjedoci smo, naime, kako su u
Hrvatskoj s obzirom na koronavirus, sprječavanje zaraze, cijepljenje i COVID-potvrdu
izgovorene teške riječi, stvorile se podjele, nesuglasice i suprotstavljanja. U raspravama,
demonstracijama i sukobljavanjima dospjeli su u sjenu, ili su zaboravljeni bolest i bolesnici te
oni koji im požrtvovno služe. I određeni broj kršćanskih vjernika svrstao se na jednu ili drugu
stranu prijepora te je izostao njihov dragocjen poseban doprinos koji nitko drugi ne može dati
u ovoj situaciji.

Naime, Isus se poistovjetio s najmanjom braćom, bolesnima, siromašnima,
osamljenima, gladnima, žednima, pritisnutima nepravdom i drugim nevoljama. Pomno ih
promatrati vjerničkim pogledom znači poštivati sve ono što znanost zna o bolesti, upotrijebiti
sva sredstva koja su nam na raspolaganju da spriječimo zarazu i učiniti sve što možemo da
bolesnicima olakšamo tegobe i spasimo život. Hoće li ovoga Božića patnici, napose od
COVID-19, osjetiti naše vjerničko „pomno raspitivanje za Dijete“ kako su to učinili mudraci
s Istoka u Betlehemu, a svi koji im služe u bolnicama i drugdje pronaći u nama potporu,
poštovanje i zahvalnost?

Stanje u kojem se nalazimo traži od nas posebnu duhovnost koja
služi imunitetu, liječi oboljele, širi razumijevanje i slogu, potiče na požrtvovnost u svemu što
je potrebno poduzeti da se okolnosti u Hrvatskoj s obzirom na pandemiju poboljšaju.«
Homiliju je biskup završio riječima: »Usred tmurnih zbivanja naše svakodnevice,
označene opasnošću zaraze COVID-19, ovoga Božića zajedno s vama, draga braćo i sestre,
zahvaljujem Bogu što je po svom rođenom Sinu u skromnosti betlehemske štalice postao naš
suputnik u slabosti i krhkosti postojanja, darujući nam snagu za služenje dobru onih kojima su
molitva, suosjećajna blizina i pomoć potrebne. To je najbolji odgovor vjere na ono Isusovo
djelo koje Apostol opisuje riječima: „On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja
i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“. Sve vas povjeravam božanskoj
ljubavi betlehemskoga Djeteta, da vjerničkom snagom i hrabrošću unosite božićno svjetlo na
sve razine našeg života. Pomogla vam u tom ponizna službenica Gospodnja, vjerna Isusova i
naša majka.«

Na svršetku svete mise biskup je poželio sudionicima slavlja da Božić u njihova
otvorena srca unese ono svjetlo, plemenitost, dobrotu i čovjekoljublje koje je Bog objavio u
Sinu svome Isusu Kristu. Potaknuo ih je neka ne dopuste da se Božić u njima potroši, nego da
živi od snage istinskog Božića.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika