Svetkovina Krista Kralja u Požegi

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenog, 26. studenog 2023. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi Sv. Terezije Avilske. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne svećenike, časne sestre i druge sudionike, biskup je podsjetio da današnjom nedjeljom završava liturgijska godina, a sljedećom nedjeljom započinje Advent i nova liturgijska godina. Kazao je da je Crkva time što je na svršetak jedne liturgijske godine stavila svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenoga posvjedočila da iz objave Božje vjerujemo kako je Isus Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem svemu stvorenju dao novu, konačnu kvalitetu, ispunjenje i dovršenje u onoj svojoj ljubavi koja je pobijedila zlo i smrt. Isus Krist je ključ razumijevanja svega stvorenoga i na koncu svega iščekujemo pobjedu njegove ljubavi nad svim što razara čovjeka i stvorenu stvarnost, ustvrdio je biskup. Kazao je da u radosti vjere želimo zahvaliti Bogu što ne pripadamo bilo kakvom svijetu, nego onome za koji se on zauzeo u Sinu svome Isusu Kristu, koji je postao naš Gospodin a mi njegova svojina. Pozvao je sudionike slavlja da se pokaju za sve ono što ih udaljuje od Božjeg nauma, da mogu dostojno proslaviti sveta otajstva.

U homiliji biskup je kazao da mu je nedavno jedan mladić ponešto u šali rekao kako bi bio lijep ovaj naš svijet kad ne bi bilo zakonâ koji nas stavljaju u neke tijesne okvire postojanja, i sudova koji nas progone, sude i osuđuju. No, svatko od nas iz vlastitog iskustva zna kako se u nama prelamaju neki do kraja neobjašnjivi svjetovi u kojima se ljudi u svojoj slobodi opredjeljuju za ono što je zlo, negativno, sebično, pokvareno, što razara i vodi u propast, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako nam osobito ratovi u Ukrajini, u Palestini i drugdje po svijetu potvrđuju iskustvo da je zlo svom svojom snagom prisutno u našem svijetu. Kako prosuditi i kojim metrom izmjeriti iskone i domete ratova? Kako na nacionalnim razinama prosuditi neke bitke pokrenute sebičnošću i negativnošću, konkretizirane u korupciji i drugim djelima koja stvaraju društvena stanja nepodnošljivosti? Kako prosuditi odnose u našim obiteljima u kojima počesto stradavaju svi njezini članovi, a da se ne znamo izvući iz tih situacija negativnosti i zla? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovora, a zakoni koje smišljamo tek su brana od poplave zla koje ih nadilazi. No, postoji odgovor Božje objave, ustvrdio je biskup.

Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je rekao kako je u prvom naviještenom čitanju prorok Ezekijel na temelju iskustva koje je njegov narod proživio u babilonskom sužanjstvu zaključio, da je u korijenu zla koje se njegovu narodu dogodilo bio odnos nepovjerenja prema Bogu i nevjernosti savezu s njime. Međutim, Bog svojom moćnom riječju zahvaća u teško stanje izgubljenosti svoga naroda i po proroku obznanjuje svoj naum spasenja. Obećava da će se osobno svojom božanskom ljubavlju zauzeti da svoj raspršeni narod ponovno sabere i zaštiti, kao što pastir sabire svoje stado i brine se za svaku pojedinu ovcu, osobito onu slabu, bolesnu i ranjenu. Ništa drugo ne može ozdraviti našu ranjenost negativnošću i zlom, nego moć Božje ljubavi koju je Stvoritelj iskazivao ljudima od samog stvaranja, a koja je svoj vrhunac dosegla u Isusu Kristu, ustvrdio je biskup. Kazao je da zbog toga sv. Pavao u drugom čitanju tumači Korinćanima kako je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih, ustao iz groba naših nemoći i umiranja. I kao što smo umrli u čovjeku Adamu, tako smo po čovjeku Isusu Kristu oživljeni. Sv. Pavao, dakle, slaže sliku svijeta koji se dogodio u Isusu Kristu, uvjeravajući nas da je njegovim uskrsnućem započelo vrijeme Crkve, vrijeme između Isusova uskrsnuća od mrtvih i njegova ponovnog dolaska na svršetku svijeta. Crkva iz objave Božje vjeruje da će naš svijet o drugom Isusovu dolasku doći k svojoj konačnosti i punini, k svom dovršenju, kazao je biskup. Još je rekao da će kriterij po kojem će Gospodin Isus tada suditi svijet i po kojem će se utvrditi tko je zaslužio uskrsnuće na život a tko je sebe osudio na smrt, biti moć Isusove pobjede nad smrću, odnosno Božja ljubav koja je moćnija od smrti, kako nam je objavio sam Gospodin Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku.

Biskup je naglasio kako se Bog u svojoj ljubavi zauzeo za spasenje svakog čovjeka, ali je potrebno da se svaki čovjek u svojoj slobodi opredijeli za Boga i prihvati dar njegove ljubavi, jer u protivnom samoga sebe osuđuje na smrt. Smrt, dakle, dolazi po čovjeku, a od Boga život, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja da će posljednje što će se u stvorenom svijetu dogoditi biti „sudnji dan“ i da će to biti trenutak u kojem će Bog izreći svoj konačni pravorijek s obzirom na nas ljude po kriteriju dobra ili zla koje smo jedni drugima činili. Pojasnio je da nije Bog taj koji nas osuđuje, nego mi sami sebe osuđujemo svojim opredjeljenjima slobode. S jedne strane po našoj slobodi smo blizu, slični Bogu, a s druge pak strane po slobodi koja se opredjeljuje za sebičnost postajemo izgubljeni s obzirom na našu konačnu sudbinu. Ustvrdivši da je Bog veći od našega zla i naše nemoći, biskup je naglasio da nas je on u Isusu Kristu pozvao da povjerujemo u njegovu moć ljubavi, i da iz duboke vjere i povjerenja u Boga djelujemo jedni prema drugima. Valjalo bi otvoriti oči i prepoznati da se punina života, dovršenje svijeta može dogoditi samo po Božjoj ljubavi po kojoj je sve stvoreno i koja se u punini ostvarila u žrtvi Isusove ljubavi na križu. Isus Krist je Gospodin, Gospodar i Kralj upravo po tom što je sebe darovao za nas do kraja, do u smrt, i otvorio mogućnost novoga svijeta, pobjede života nad smrću. Biskup je pozvao sudionike slavlja da Gospodinu Isusu kažu kako mu vjeruju, da je on mjerilo njihova osobnog života i njihova odnosa prema drugima, osobito onima koji su u potrebi, siromasima i nevoljnima, da je on njihova sudbina. Poželio je nazočnima da u tim osjećajima vjere završe ovu liturgijsku godinu i započnu novu, i da u svakom od njih bude dovoljno raspoloživosti, plemenitosti i ljubavi za druge, kako bismo u mjesecu siromaha u Požeškoj biskupiji vježbali upravo ono što je presudno za našu konačnu sudbinu, a to su tjelesna i duhovna djela milosrđa prema Isusovim riječima; „Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili“.

Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnima poželio neka nitko od njih ne dopusti da u njegovu srcu kraljuje zlo, sebičnost i mrak, nego da uvijek otvaraju prostore srca Isusu Kristu, da on u njima kraljuje svojom pobjedničkom snagom nad zlom i smrću. Kazao je da će na taj način biti u njima prisutno njegovo kraljevstvo na našoj hrvatskoj zemlji, koje će se u punini ostvariti u vječnosti.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *