Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja požeški biskup Antun
Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. U slavlju su, među
ostalim, sudjelovali kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra te su se spomenuli 22.
obljetnice uspostave Kaptola. Pozdravljajući nazočne svećenike, sestre redovnice i druge
vjernike, biskup je rekao da su apostolski prvaci sv. Petar i Pavao, čiju svetkovinu slavimo,
temelj na kojemu je Isus Krist izgradio svoju Crkvu. »Petar je prvi, Pavao za njim,
dvanaestorica s Petrom, i toliki drugi koji su u apostolskoj službi kao nasljednici sv. Petra i
nasljednici apostolski nastavili služiti Isusovu djelu u njegovoj Crkvi, ustvrdio je biskup.
Kazao je da se i mi uključujemo u to apostolsko djelo u požeškoj mjesnoj Crkvi, osnovanoj
prije dvadeset i pet godina. Stoga, apostolske prvake želimo proslaviti sa zahvalnošću, moleći
da u našoj vjeri ne smalakšemo, nego da ona u nama bude sve čvršća, a naše svjedočenje sve
očitije. Članovima Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, čestitao je svetkovinu njihova
zaštitnika.
Osvrćući se u homiliji na veliku vrućinu, biskup je spomenuo kako mu je ovih dana
jedna gospođa rekla da se zbog previsoke temperature zraka ne može ni misliti, a kamoli
nešto raditi. Izrazio je radost što su se sudionici slavlja unatoč takvim okolnostima okupili na
ovu svetu misu, u uvjerenju da će svojom pameću a osobito vjerničkim srcem apostolskim
prvacima iskazati svoje poštovanje. Kazao je da mu je također drago što je među njima
nekoliko ravnatelja katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, koji ovih dana u Požegi imaju svoj
susret.
Biskup je podsjetio sudionike slavlja kako ljudi redovito oblikuju svoj život polazeći
od nečega, gradeći svoj odnos prema materijalnim stvarnostima, znanosti, drugim osobama u
politici li na drugim razinama društvenog života. Ustvrdio je kako je veličina apostolskih
prvaka sv. Petra i Pavla u njihovu odnosu koji su izgradili prema Isusu Kristu. Kazao je da je
Petar, kako smo čuli u evanđeoskom ulomku, svoju posvemašnju životnu opredijeljenost za
Isusa Krista ispovjedio riječima: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«, posvjedočivši
tako da je Isus Krist polazište s kojeg gradi svoj život. Biskup je izrazio uvjerenje kako se
svaki sudionik slavlja u požeškoj Katedrali svojom vjerom želi pridružiti sv. Petru, koji je u
toj vjeroispovijesti sebi obrazložio da je Isus Krist, zato što je Božji poslanik, jedini spasitelj
koji nas može osloboditi od promašenosti našeg postojanja, prolaznosti i smrti, i povesti u
život vječni.
Petra prepoznajemo kao vjernog Isusovog učenika, koji je u svom žaru
svjedočenja dospio do Rima, gdje će položiti svoj život i nad čijim će se grobom izgraditi
bazilika njemu u čast. Njegov grob u Rimu mjesto je svjedočanstva ne samo njegove krvi
prolivene za Isusa Krista, nego i njegove pobjede s Kristom, ustvrdio je biskup.
Govoreći o sv. Pavlu, kazao je da se i on sličnim žarom kao i sv. Petar opredijelio za
Isusa Krista, što je potvrdio više puta i u svojim poslanicama, napose kad je zapisao „Meni je
život Krist“, smisao njegove sadašnjosti i vječnosti. Kazao je kako je sv. Pavao, time što svoj
život nije gradio na svom farizejskom ugledu i znanju nego na Isusu Kristu, očitovao da nije
čovjek površnih shvaćanja, nego dubine koje je pronašao u Gospodinu, davši za njega i sam
život. Biskup je zahvalio sv. Petru i Pavlu za njihovo svjedočanstvo, te ih je zamolio da
sudionicima slavlja udijele ponešto od svoje snage i uvjerenja, kako bi i oni nastojali živjeti
od Isusa Krista, jedine naše nade.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog izvještaja biskup je podsjetio kako je Isus
nakon Petrove ispovijesti vjere dodijelio apostolskom prvaku konkretnu ulogu u svojoj Crkvi
rekavši: »Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju«. Ustvrdio je kako Crkva
nije nastala iz nekih ljudskih organizacijskih mogućnosti i ciljeva, nego iz Isusove božanske
namjere da nakon njegova odlaska sa zemlje ostane prisutan u zajedništvu onih koji se
okupljaju oko vjere Petrove, a on ih treba u njoj trajno učvršćivati, prosvjetljivati i ohrabrivati.
Naglasivši kako je Isus rekao Petru da će na njemu sagraditi „svoju“ Crkvu, biskup je
protumačio da je Crkva živi Isus Krist, koji one što u njega vjeruju uvodi u zajedništvo svoje
pobjede nad smrću, koju u svetoj misi slavimo i snagom njegova Duha postajemo dionici
dinamizma radi kojeg je osnovao Crkvu. Podsjetio je sudionike slavlja da smo prije dvadeset i
pet godina kad je osnovana Požeška biskupija za geslo uzeli riječi iz Poslanice Hebrejima:
»Krist danas i uvijeke«, da bismo se u našoj mjesnoj Crkvi trajno s Isusom Kristom mjerili
tko smo i tko želimo biti, svjesni kako su sva naša druga ljudska mjerila prekratka s obzirom
na čežnje koje je u našim srcima probudila Božja ljubav stvoriteljica i obnoviteljica. Ustvrdio
je kako smo geslom: »Krist danas i uvijeke« na svoj način prerekli Petrovu ispovijest vjere u
Isusu Krista: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga«. Kazao je još kako želi zajedno s
njima i danas zahvaliti Bogu što nam je po vjernom Petrovu nasljedniku, sv. Ivanu Pavlu II.
dodijelio da živimo u svojoj mjesnoj Crkvi, i tako ostvarujemo pripadnost jednoj, svetoj,
katoličkoj i apostolskoj općoj Crkvi.
Na koncu misnog slavlja biskup je zajedno sa sudionicima izmolio molitvu za Požešku
biskupiju. Potom su sišli u kriptu Katedrale i ondje u kapeli sv. Ivana Pavla II. povjerili
Požešku biskupiju zagovoru njezina utemeljitelja te su sudjelovali u svečanosti otvorenja
izložbe „Dvadeset i pet godina Požeške biskupije u slici i riječi“ koju su prigodom srebrnog
jubileja Požeške biskupije, postavili vlč. Marijan Pavelić i č. s. Karolina Mićanović.
