Na svetkovinu Svete Marije Bogorodice – Novu godinu, 1. siječnja 2022. večernje
euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali sv. Terezije predvodio je biskup Antun Škvorčević.
Sudionicima slavlja čestitao je Novu godinu, rekavši kako ona zapravo i nije nova, jer smo po
broju godina postali stariji, i da ona može biti nova samo po onome što će se s Bogom
dogoditi u našim životima. Spomenuo je da Nova godina nije otajstvo koje Crkva danas slavi,
nego na osminu po Božiću ona slavi svetkovinu Svete Marije Bogorodice. Na Božić je u
središtu naše vjerničke pozornosti Isus koga je ona rodila, a danas je pred našim očima ona
kao Bogorodica.
Pozvao je sudionike slavlja da joj povjere sve svoje nakane za ovu godinu,
da ona moli s nama pred sinom svojim Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću. Još je kazao
kako se na danas ujedno slavi Svjetski dan mira, za koji nam je papa Franjo poslao Poruku
pod naslovom: »Međugeneracijski dijalog, obrazovanje i rad: sredstva za izgradnju trajnog
mira«. Biskup je potaknuo na molitvu za mir u našim srcima, mir u našim obiteljima, mir u
našoj domovini i mir u svijetu.
U homiliji je ispripovjedio kako svakog tjedna barem nekoliko puta internetom primi
obavijest da je u nekom dijelu svijeta preminuo neki bogataš i da pokojnikovi najbliži žele baš
njemu pokloniti njegovo bogatstvo za dobre svrhe. Kazao je kako je jasno da je riječ o
običnoj prijevari, i da navodna baština ne postoji. Povezao je to s ulomkom drugog današnjeg
čitanja u kojem sv. Pavao piše Galaćanima da nas je Bog u Sinu rođenom od žene sve usvojio
kao sinove i kćeri, učinio dionicima njegove baštine, koja nije neka prijevara kao u
internetskom slučaju, nego je istinita jer je Božja. Zapitao se, kako to da nerijetko nekoj
materijalnoj baštini dajemo daleko veće značenje nego onome što smo postali u Sinu
Božjemu?
Kazao je kako je početak ove godine prigoda u kojoj se zajedno s nazočnima želi
obnoviti u toj vjeri, da bismo kao baštinici u Sinu cijele ove godine bili bogati Božjim
bogatstvom: Duhom Sina Božjega, u kojem Bogu govorimo „Oče“. Pozvao je sudionike
slavlja neka kao najljepšu zadaću u ovoj godini svakog dana mole Duha Sina Očeva da ne
prestane u njima trajno oživljavati baština koju su po njemu primili.
Spomenuo je potom kako sv. Pavao tumači da se događaj našega posinjenja ostvario
po jednoj ženi koja je rodila Sina Očeva, ne spominjući da joj je ime Marija, jer je to
Galaćanima očito bilo dobro poznato, o čemu nam svjedoči naviješteni Lukin evanđeoski
ulomak. Rođenje Isusa, slave Očeve, baštinika njegova božanstva, evanđelist predstavlja kao
događaj koji se zbio po skromnoj nazaretskoj djevojci u krajnjem siromaštvu i napuštenosti
betlehemske štalice. Ako je Bog u Mariji, svojoj jednostavnoj službenici ostvario tako veliko
djelo, zašto se onda ne bismo usudili razmišljati da djelo našega božanskog posinjenja Bog
oživotvoruje i u nama malim i beznačajnim hrvatskim ljudima, koji mu pristupamo na Marijin
način, upitao je biskup.
Marija je, kako nam svjedoči sv. Luka u evanđeoskom ulomku, u
svom srcu razmišljala o događajima koji su se zbivali povezano s Isusom Kristom. Ona je,
kako uči Drugi vatikanski sabor, najprije Isusa začela u svom srcu, kad je povjerovala Bogu i
prihvatila biti suradnica u njegovu naumu spasenja. Srce je najdublja stvarnost našeg bića, i
kad se u njem nastani vjera i oživi povjerenje u Boga, začet je i započinje u nama živjeti Božji
svijet, ustvrdio je biskup. Potaknuo je sudionike slavlja neka se oduševe za ono što se u ovoj
godini može s njima po Bogu dogoditi. Napomenuvši kako će se i ove, kao i prijašnjih
godina, u Hrvatskoj s pravom razmišljati o poboljšanju našeg životnog standarda, biskup je
naglasio da je to premalo, te da bi nam od materijalnog bogatstva daleko važnije trebalo biti
bogatstvo Božje prisutnosti u nama i njegova baština, jer je ono vječno i neprolazno. Zamolio
je Isusovu Majku neka sudionicima slavlja pomogne da se ove godine u njima začne i rodi
obilje Božjeg milosnog bogatstva, ustvrdivši da su to najbolje vjerničke novogodišnje želje.
Kazao je zatim da se to može ostvariti Božjim blagoslovom, o kojem govori
naviješteni ulomak iz Knjige brojeva, navodeći riječi blagoslova, kojima su starozavjetni
svećenici blagoslivljali narod na židovsku novu godinu: »Neka te blagoslovi Gospodin i neka
te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj
Gospodin na te svrati i mir ti donese«. Biskup je naglasio da je Gospodin naš Isus Krist
vidljivo Božje lice kojim nas je Bog obasjao kad je on postao čovjekom, položio sebe za nas
do kraja, do u smrt i na taj način postao jasnoća Božjeg milosnog i milosrdnog srca. Bog se u
Isusu Kristu okrenuo svojim licem prema nama i želi nam biti blizu, te je stoga važno da se i
mi svakoga dana svojim vjerničkim srcem okrećemo prema njemu, kako bi Božji milosni i
milosrdni pogled bio u nama učinkovit. Ustvrdivši da je mir djelo Božjeg pogleda na nas,
biskup je napomenuo kako je mir sklad čovjeka s Bogom, sa samim sobom, s drugim ljudima
i sa stvarnošću oko sebe.
Do tog stanja ne može čovjek stići vlastitim snagama, nego Božjom
pomoću. Upozorio je na nesklad koji postoji u našem životu, napose u hrvatskom društvu, o
čem svjedoči i mnoštvo agresivnih riječi u javnom prostoru, uvreda, podcjenjivanja s najviših
razina. Kako doći do sklada i na općoj, političkoj, gospodarskoj i drugim razinama u
Hrvatskoj? Našim nastojanjem, ali ne bez Boga. Molimo za taj mir, pozvao je biskup, i
omogućimo Bogu da se on nastani u našim srcima, kako bi bilo mira i oko nas. Istaknuo je da
je Isus Krist naš mir. On je, naime, Bog i čovjek. U njemu je Bog u skladu s čovjekom i
čovjek u skladu s Bogom kao u nikome drugom, te biti u Isusu Kristu znači dospjeti u sklad
kojemu je ime mir, zaključio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da se Isus Krist tako
nastani u njima i bude njihov mir tijekom cijele godine koja je započela. Povjerio je Isusovoj
Majci da moli s nama za to veliko Božje dobro u nama.
Biskup je na svršetku svetog slavlja kazao kako prvog dana ove godine nemamo nešto
drugo ljepše poželjeti od onoga što je Mojsije poželio svome narodu u današnjem prvom
čitanju: zazvati Božji blagoslov na sve nas i na naše djelovanje.
