Svijećnica – Dan posvećenog života u Požegi

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače 2022., redovnici i redovnice
koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na proslavu Dana posvećenog
života. Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je fra Daniel
Patafta, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održao nagovor
»Redovnički poziv i poslanje u kontekstu sinodalnosti Crkve«. Pojašnjavajući pojam sinodalnosti
kao dinamičnog procesa unutar Crkve koji ne mijenja njezinu bit i strukturu nego je traganje za
novim pastoralnim modelima, progovorio je o aktualnom stanju redovništva u Crkvi.

Kritički se osvrćući na pojedine poteškoće života u redovničkim zajednicama istaknuo je kako je za
sinodalno promišljanje i traganje, koje je zapravo od samih početaka u biti redovničkog života,
potrebna hrabrost i odvažnost vjere koja se ne umara nego traži nove načine pristupa čovjeku. Fra
Daniel je, među ostalim, istaknuo nekoliko crkvenih dokumenata vezanih uz redovništvo, napose
apostolsku pobudnicu „Vita consecrata“ sv. Ivana Pavla II., koji svakom redovniku i redovnici,
osobito u kriznim trenucima i propitivanjima, mogu biti dobro polazište za ispravno shvaćanje i
življenje redovničkog života i poslanja. Ohrabrio je nazočne redovnike i redovnice da uvijek pred
očima imaju Onoga kojega su odlučili nasljedovati te da se po karizmi koju su primili od svojih
utemeljitelja uvijek vraćaju radikalnosti evanđeoskog života te se iznova oduševe živjeti vjerno i
predano zavjete što su ih dali Bogu u Crkvi, a koje sada konkretno žive u određenoj mjesnoj
Crkvi. Potom su redovnici i redovnice u crkvi sv. Lovre slavili Službu večernjih hvala i imali
prigodu za osobnu svetu ispovijed.

Središnji dio programa bilo je u euharistijsko slavlje u Katedrali koje je predvodio biskup
Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima redovničkih zajednica i svećenicima iz središnjih
biskupijskih ustanova. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnika i redovnica s upaljenim
svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u Katedralu. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup
je kazao kako smo se večeras, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu okupili u
Katedrali da bi se svrstali u onu malu povorku koja je ušla u jeruzalemski hram zajedno s
Marijom koja je na rukama nosila „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“, kako je Isusa nazvao
starac Šimun. Posebno je pozdravio redovnike i redovnice, kazavši im kako nije pitanje
koliko su svijetle svijeće u njihovim rukama, nego koliko je svijetao Isus Krist u njihovim
srcima. Potaknuo ih je da večerašnje slavlje na Dan Bogu posvećenih osoba bude očitovanje
njihova obnovljena opredjeljenja za vjerno nasljedovanje Isusa Krista te služenje u poslanju
Crkve u koju su svojim karizmama uključeni.

Na početku homilije biskup Antun je kazao: »Blagdan Gospodinova prikazanja u
hramu najdublje je povezan s otajstvom Isusova utjelovljenja, slavlje je velike prisutnosti Sina
Očeva u našoj ljudskoj stvarnosti. On je „anđeo saveza“ kako ga naziva Malahija, očekivani
posrednik novoga reda u odnosu Boga i čovjeka, ulazi u hram, pojavljuje se u našem prostoru
i vremenu. Dapače, tvrdi pisac Poslanice Hebrejima: Krist je ušao u zajedništvo naše krvi i
mesa, postao nam svima jednak, osim u grijehu. Ušao je u samo naše tijelo, u naše granice, u
smrt, da bi proživio svu našu bijedu i otkupio je, i čisteći je priveo k punom sjaju našeg
rodbinstva s Bogom. Poetski je to Kierkegaard izrazio riječima: „Krist je vrhunska točka
Božje neizmjernosti u našoj ograničenosti.“ Današnje evanđelje prikazuje nam Sina Božjega
u siromaštvu jedne židovske obitelji, u zakonskim i ritualnim ljudskim strukturama, u
jednostavnosti nezaštićenog i siromašnog stvorenja.
On je čistač o kojem govori prorok Malahija. Postoji negativan vidik njegova dolaska:
on je poput ognja ljevačeva i lužine bjeliočeve, proglašava prorok simbolički. On dolazi da bi
svukao s čovjeka svu navlaku zla i grijeha koja ga zaogrće. On se pojavljuje da bi iskupio
grijehe naroda, obeskrijepivši đavla, kako piše pisac Poslanice Hebrejima. On je spasenje

pripravljeno pred licem sviju naroda, kako pjeva Šimun u evanđelju. Po njegovu ulasku u
našu povijest mi ljudi možemo konačno prinijeti Gospodinu žrtvu u pravednosti, tvrdi
Malahija. U njemu, dakle, možemo uspostaviti most komunikacije i dijaloga s Bogom od
kojeg smo se udaljili, slijedeći vlastite gubitničke putove.«

Zatim je biskup nastavio: »U današnjim svetim čitanjima navedene su i druge
Kristove oznake i službe za nas. Radi se o dugom nabrajanju koje zavrjeđuje našu pažnju jer
predstavlja Kristov svijetli lik. Malahija veli da je on žuđeni, uzdisani, čiji se dan iščekuje. Za
Šimuna on je spasenje naroda. Za Malahiju on je vatra, a za Šimuna svjetlost na prosvjetljenje
naroda i slava puka izraelskoga. Za pisca Poslanice Hebrejima on je dionik naše naravi i za
nas se zauzima, on osobno trpi da bi bio blizu iskušanom čovjeku patniku. On je spasenje
svih naroda, ali i kamen spoticanja, na propast je i uzdignuće mnogih, znak protivljenja, koji
razotkriva nakane ljudskih srdaca, lomeći obrambene lance njihove prijetvornosti. On je
milost Božja, darivatelj Duha Svetoga, kako nekoliko puta naglašava današnje evanđelje.
U Isusovu spasiteljskom liku susreću se Izrael i svi drugi ljudi. No, prepoznaju ga
ponajprije ponizni, siromašni i pravedni. Šimun i Ana, Marija i Josip živi su primjeri tog
prepoznavanja. Bog je poduzeo inicijativu i stupio na naše putove. Potrebno je imati čiste oči
da prepoznamo njegovo svjetlo. Piše francuski spisatelj Julien Green: „Bog nas slijedi stopu u
stopu. Jedva ga zapažamo. No, postoje stanja u kojima mu kao kakvom prosjaku znamo
priopćiti neka odstupi od nas, da se udalji koji trenutak, a potom se ponovno vrati…Idi,
Gospodine, i dopusti mi da se malo zabavim. Dosadan si mi. Gospodine, pusti me. Ali on ne
odlazi. Naučio je na uvrede“.«

Biskup Antun je potom istaknuo: »Blagdan Gospodinova prikazanja potiče nas da
obnovimo svoju zadivljenost Božjom blizinom u našoj svakodnevici. Odveć smo se navikli na
nju i u opasnosti smo ponašati se na način koji spominje pisac Bernanos: „Kršćani su u stanju
smjestiti se komotno i pod sami Križ Isusa Krista“. No, Isus se predstavlja kao zahtjevan
spasitelj, sablažnjive poniznosti, jak u svom sudu, znak osporavanja. Potrebno je napustiti
odveć lagane i pojednostavljene slike Kristove.
Jedino čisti srcem sposobni su prepoznati ga. U svojoj Autobiografiji Charli Chaplin
opisuje film koji je želio napraviti, ali ga nikada nije ostvario. Na plesnoj pozornici jednog
trošnog noćnog kluba izvodi se predstava muke Kristove. Rastreseni svijet pripovijeda o
poslovima i jelovniku. Jedan usamljeni pijanac briznuo u plač: „Pogledajte, razapinju ga a
nitko za to ne mari. Kakvih li kršćana!“ Odmah je izbačen van, jer uznemiruje sudionike
priredbe.«
Završavajući homiliju, biskup je kazao: »Dan je Bogu posvećenih osoba. U evanđelju
nastupa pred nas Isus Krist, ulazeći u hram da bi kao prvorođenac po zakonu Mojsijevu bio
prikazan Gospodinu. On će svoje vlastito tijelo proglasiti hramom, i u njem na križu prikazati
sebe Ocu te na taj način polomiti našu okovanost grijehom i smrću. Sv. Pavao nas podsjeća
kako je naše tijelo hram Duha Svetoga u kojem se trajno prinosi žrtva vlastitog predanja Ocu,
sjedinjena s Isusom Kristom. U Crkvi i za Crkvu! To osobito vrijedi za Bogu posvećene
osobe, koje svojim zavjetom siromaštva, poslušnosti i čistoće svakodnevno prinose žrtvu
svoga predanja Ocu, združene s Isusovom žrtvom na križu. Pitanje je, je li njihov hram čist?
Valja danas ponovnim opredjeljenjem u svoj iskrenosti zamoliti Gospodina da uđe u hram
našega tijela, očisti naš duh snagom svoje žrtve, da naše prikazanje Gospodinu bude milo te
budemo u njemu prepoznatljivo svjetlo na prosvjetljenje naroda svima onima koji u Hrvatskoj
trebaju svjetla i svom ga dušom traže. Neka Isusova Majka, koja je cijelim svojim bićem

postala svjetlo u Svjetlu svoga Sina, pomogne da nikoga od nas ne obavije tama nevjere, a
sumnje ne ostave u nemoći sebičnosti i beznađa, da ljubav s križa bude pobjednička snaga u
našim slabostima, te se i na nama ostvari Apostolovo uvjerenje: „Kad sam slab, onda sam
jak!“ Sestre redovnice i braćo redovnici! U obnovi svojih redovničkih zavjeta, posvjedočite to
opredjeljenje«. Tim pozivom biksup je završio homiliju.
Nakon homilije redovnici i redovnice s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su
Bogu za dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili vjernost zavjetu siromaštva,
poslušnosti i čistoće. Svi nazočni su poslije pričesti uputili Bogu molitvu za Požešku
biskupiju o 25. obljetnici njezina utemeljenja. Potom je biskup čestitao sestrama redovnicama
i braći redovnicima Dan Bogu posvećenih osoba i zahvalio im za sve ono što svojom
karizmom nastoje ostvarivati u Požeškoj biskupiji, pridonoseći njezinoj crkvenosti. Također
je zahvalio povjereniku za osobe posvećenog života fra Toniu Vučemiloviću za njegovo
služenje kao i fra Danielu Patafti što je svojim nagovorom pomogao redovnicama da obnove
svijest o svom mjestu u poslanju Crkve. Na kraju je još čestitao imendan svima onima koji ga
slave na ovaj blagdan. Podsjetio je zatim da će nas u devetnici Gospi Lurdskoj idućih večeri
pratiti Marija onim istim raspoloženjem majčinskog srca kojim je Isusa prikazala u hramu te
je pozvao nazočne da joj iskažu odanost pjesmom „Sred te se pećine“. Program Dana Bogu
posvećenih osoba u Požegi završio je zajedništvom biskupa, redovnika i redovnica te
svećenika na domjenku u Domu pape Ivana Pavla II.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika