Kada je ravnateljica škole zimus predložila mr. Martini Budimir da pronađe učenike/ce koje/i bi uredile klupe ispred škole i način na koji to učiniti, već se rodila ideja pokušati učiniti nešto više. Pala je odluka kako treba ne samo urediti okoliš škole, nego i prenijeti poruku učenicama/cima, ali i svim posjetiteljicama/posjetiteljima škole, kao i slučajnim prolaznicama/prolaznicima, osobito jer smo u krugu nekoliko škola i uvijek su u blizini mlade osobe.
Natjecanje Kreativni i Neovisni, na kojem marljive učenice/i i profesorice Ekonomske škole Požega sudjeluju svake godine u kontinuitetu otkad je pokrenuto, činilo se kao idealna prilika s kojom je trebalo povezati uređenje klupa. Cilj je natjecanja borba protiv ovisnosti, a to je poruka koju smo željeli prenijeti mladima.
Odluka o umjetnicama koje će uređivati klupe nije bila teška, štoviše, bila je samorazumljiva. Učenice 3.h razreda Gabriella Kopić i Sandra Marković mlade su kreativke s velikim iskustvom i brojnim nagradama osvojenim na natjecanjima, među kojima su i ona međunarodnog karaktera. U početku se učenicama ideja svidjela, ali ne kao rad koji bi pripremale za natjecanje. Djevojke su na natjecanju nagrađene u prvom i drugom razredu, ali za zajednički likovni rad, tj. plakat. Svoju su ideju već odavno razradile. Uz malo uvjeravanja, ipak su ju odlučile ostaviti za sljedeću godinu, a ove godine urediti klupe i tako ipak ostaviti vidljiviji trag i još jaču poruku.
Nakon razrade detaljnog plana, poruka i izgleda klupa, slijedile su pripreme koje su uključivale odlazak u specijalizirane prodavaonice, odabir boja, kistova, paleta i svega što je potrebno kako bi klupe bile oslikane. Osim toga, naručena je pločica s imenima autorica. Bilo je teško pronaći i termin oslikavanja jer su se umiješali testovi, usmena ispitivanja…
Sandra i Gabriella imale su svoju viziju, puno dobre volje, strpljenja i uloživši jako puno truda, uredile su okoliš škole koji je, ne samo ljepši, nego i šalje poruku koja je ujedno i naziv rada: „Imaš samo jedan život!“ Rad na projektu trajao je nekoliko tjedana, poruke će ostati ipak i za pokoju sljedeću generaciju.
Teksti foto: mr. Martina Budimir, prof., Lorena Šikanja (3.h) i profesorice Višnja Menđel-Troha i Martina Budimir
