Postoje prizori koji sami po sebi otvaraju pitanje prioriteta. Požeško-slavonska županica Antonija Jozić prije dva dana ugostila je učenike iz Subotice u sklopu projekta „Baština koja spaja 3!“. Govorila je o djeci, mladima, suradnji, obrazovanju i važnosti povezivanja. „Ponosna sam što se ona danas nastavlja kroz ovaj projekt i što već treću godinu možemo ugostiti djecu iz Subotice“, poručila je županica.
Istodobno, u istoj toj Požeško-slavonskoj županiji postoje ljudi koji svakoga dana rade s djecom kojoj je pomoć potrebna i koji, prema vlastitim riječima, od svoje županice već gotovo dva mjeseca ne mogu dobiti ni odgovor. Riječ je o pomoćnicima u nastavi.
Tražili 9 eura bruto, dobili šutnju
Pomoćnici u nastavi su 24. lipnja ove godine službenim putem uputili zahtjev županici Antoniji Jozić i gradonačelniku Požege prof.dr.sc. Borislavu Miličeviću za povećanje bruto satnice. Njihova satnica iznosi 7,50 eura bruto po satu, odnosno minimalno propisani iznos, a tražili su da se ona poveća na najmanje 9 eura bruto. Zahtjev su detaljno obrazložili, ukazujući na odgovornost posla, činjenicu da rade s djecom s teškoćama u razvoju, da pomažu u svakodnevnom funkcioniranju učenika, surađuju s učiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima te da bez njihove podrške pojedini učenici ne bi mogli ravnopravno sudjelovati u nastavi. Odgovor nisu dobili. Zato su 3. srpnja poslali požurnicu. Prema njihovim tvrdnjama, ni na nju nije stigao odgovor. Danas je 20. kolovoza, što znači da je od požurnice prošlo gotovo dva mjeseca.
Upravo početkom kolovoza objavljeno je podatak koliko je Požeško-slavonska županija potrošila na uređenje ureda koji koristi županica Antonija Jozić. Kako je objavio Telegram, samo namještaj u županičinu uredu koštao je 21.791 euro, dok je na novu računalnu opremu za županičin ured tijekom ove i prošle godine potrošeno dodatnih 1.480 eura.
Ukupno je to 23.271 euro samo za namještaj i računalnu opremu županičina ureda. Telegram je pritom objavio i da je namještaj isporučila zagrebačka tvrtka Černelić, dok su za ostale urede i zajedničke prostore u istom razdoblju izdvajani znatno manji iznosi. Ne tvrdimo da je uređenje ureda samo po sebi nezakonito ili da županica ne smije imati kvalitetan radni prostor, ali pitanje prioriteta potpuno je legitimno, jer pomoćnici u nastavi ne traže novi namještaj, luksuz, reprezentativni ured niti bilo kakav poseban tretman. Traže 1,50 eura veću bruto satnicu po satu i traže odgovor.
Razlika između njihove sadašnje satnice od 7,50 eura i traženih 9 eura iznosi 1,50 eura bruto po satu. Kada bi se hipotetskih 21.791 euro, koliko je plaćen namještaj županičina ureda, usporedilo samo s tom razlikom, riječ je o više od 14.500 dodatno plaćenih radnih sati. Naravno, riječ je o različitim proračunskim stavkama i taj se novac ne može jednostavno „prebaciti“ iz jedne namjene u drugu, ali brojka vrlo jasno pokazuje razliku u perspektivi. Za uređenje prostora u kojem radi jedna osoba pronađeno je gotovo 22 tisuće eura, dok ljudi koji svakoga dana rade s djecom s teškoćama traže povećanje od 1,50 eura bruto po satu, a odgovor tvrde, ne dobivaju.
Upravo zato najnovija objava Požeško-slavonske županije dodatno bode u oči. Županica Jozić prije dva dana ugostila je učenike iz Subotice u sklopu projekta „Baština koja spaja 3!“, čija je ukupna vrijednost 60.460 eura, dok je za provedbu od Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije odobreno 35.000 eura. Županica je tom prilikom govorila o tome kako je neposredan susret s baštinom najbolji način njezina upoznavanja. Sve to lijepo zvuči, ali pomoćnici u nastavi postavljaju jednostavno pitanje: što je s djecom s teškoćama koja su već ovdje?
Što je s ljudima koji im svakoga dana pomažu sjediti u učionici, pratiti nastavu, sudjelovati u aktivnostima i biti dio obrazovnog sustava?
Ako je prioritet uključivanje djece, onda je teško objasniti zašto ljudi koji to uključivanje provode neposredno u školama mjesecima ne dobivaju ni odgovor na službeni zahtjev.
Pomoćnici u nastavi sada nam iznose još jedan problem. Tvrde da su doznali kako je Požeško-slavonska županija financiranje njihovog rada navodno prebacila na Udrugu MI, ali da o tome nisu dobili službenu obavijest. Ako je ta informacija točna, otvara se dodatni niz pitanja. Kada je donesena takva odluka?
Tko ju je donio?
Na temelju čega?
Kada su o tome trebali biti obaviješteni pomoćnici?
I što je s njihovim zahtjevom za povećanje satnice?
Teško je očekivati da ljudi koji svakoga dana nose velik dio odgovornosti za uključivanje djece s teškoćama u obrazovni sustav mogu kvalitetno raditi ako istodobno ne znaju ni tko ih financira, ni kakvi će im biti uvjeti rada, ni hoće li se njihov službeni zahtjev uopće razmatrati. Pomoćnici nam poručuju kako njihov zahtjev nije samo pitanje novca. „Ne tražimo privilegije. Tražimo razgovor i poštovanje.“ To je možda i ključ cijele priče.
Nitko ne tvrdi da Županija mora automatski prihvatiti njihov zahtjev. Može reći da nema novca, može reći da će se zahtjev razmotriti, može ga i odbiti, ali gotovo dva mjeseca šutnje nakon požurnice ostavljaju vrlo loš dojam. Pogotovo kada istodobno gledamo javne objave o projektima za djecu, ulaganjima, suradnji i uključivanju, dok ljudi koji se tim uključivanjem bave svakoga dana tvrde da se njihovi problemi ignoriraju.
Zato Požeški.hr ponovno traži odgovore od Požeško-slavonske županije i županice Antonije Jozić: Zašto na zahtjev pomoćnika u nastavi od 24. lipnja nije odgovoreno? Zašto nije odgovoreno ni na požurnicu od 3. srpnja?
Je li točno da je financiranje pomoćnika prebačeno na Udrugu MI i zašto o tome pomoćnici nisu službeno obaviješteni?
Hoće li njihova satnica u novoj školskoj godini biti povećana s 7,50 na najmanje 9 eura bruto?
I možda najvažnije pitanje: Kako Županija može pronaći 21.791 euro za namještaj ureda županice, a istodobno gotovo dva mjeseca ne pronaći vrijeme ni za odgovor ljudima koji svakodnevno rade s djecom s teškoćama?
Nitko ne kaže da županica ne treba imati uređen i funkcionalan ured, ali pomoćnici u nastavi ne traže kožne fotelje, nove stolove ni zavjese, traže da njihov rad bude plaćen nešto bolje i da ih se barem sasluša, jer ako se govori o brizi za djecu, onda bi valjda trebalo imati vremena i za ljude koji se o toj djeci svakodnevno brinu.
A pomoćnici u nastavi, koji su nam se ponovno obratili, poručuju županici Antoniji Jozić: „Sramite se!“
