“I naše maškare svoje korijene vuku iz rimskih bakanalija i saturnalija, oliti iz još starijih magijskih vjerovanja o protjerivanju zlih sila.
Počesto se kroz takvo veselje i lakrdijanje upućuju i kritika svemu onome što zna biti i negativno u društvu, a ponekad se malo i narugati nekim „uvaženim facama“ koje kad se kao prepoznaju svojom „tolerancijom“ poput generala Lojzeka rigaju bijes, ljutnju i prijetnje.
Godine 1993. požeške maškare obilježili su zadnji dan poklada u Požeškom muzeju, a od 2003. proširujemo to kroz i njihovo osvajanje ključeva grada i gradske blagajne, te veselom karnevalskom šetnjom do naše dvorane Grabrik gdje nastaje pravi vatromet maski, plesa, pjesme, ludorija – a da bi sve završilo nagradama i povratom simbola gradske vlasti i prazne blagajne.” – napisao je Zdravko Ronko i dodao:
Maškare su milo moje,
Makar da ih je u godini troje,
Ispalo iz Bećarske torbe.
