Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u nedjelju 21. lipnja 2026. godine Župu sv. Nikole Biskupa u Pleternici te predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Erika, peto dijete u obitelji Antuna i Jelene Prijan.
Na početku misnog slavlja biskup je srdačno pozdravio okupljene vjernike, predvođene župnikom Draganom Hrgićem, naglasivši kako su se okupili kako bi zajedno zahvalili Bogu za dar života, vjere i zajedništva. Naglasio je da je euharistijsko slavlje mjesto na kojem Gospodin izlijeva svoju milost i svetost te okuplja svoju djecu oko svojega oltara. Posebnu je radost izrazio zbog obitelji Prijan koja je toga dana dovela na krštenje maloga Erika, pozdravivši njegove roditelje Antuna i Jelenu, članove obitelji, rodbinu i kuma.
Pozvao je vjernike da u zajedničkoj molitvi preporuče Gospodinu novokrštenika kako bi po sakramentu krštenja postao dijete Božje te da mu Božji život bude čvrst temelj njegova odrastanja, sadašnjega života i puta prema vječnosti. Istaknuo je kako su svi okupljeni po krštenju djeca Božja te je pozvao nazočne da, uz svoje osobne nakane, mole za Erika i njegovu obitelj, za župnu zajednicu, za nakane Svetoga Oca te za mir u svijetu i prestanak ratova.
Na temelju naviještene Božje riječi biskup Ivo u homiliji je progovorio o trima stvarnostima koje duboko obilježavaju ljudski život – mržnji, grijehu i strahu – istaknuvši da upravo one unose nemir u čovjekovo srce i razaraju njegove odnose s Bogom i bližnjima. Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige proroka Jeremije, biskup je podsjetio kako je prorok, naviještajući Božju riječ i upozoravajući narod na posljedice udaljavanja od Boga, doživio odbacivanje i mržnju, pa čak i od svojih najbližih. Kazao je kako iskustva prezira, ogovaranja, zavisti, klevetanja, osuđivanja i odbacivanja nisu strana ni suvremenom čovjeku. „Iskustvo odbacivanja, prezira, ogovaranja, klevetanje i govora neistine iza leđa ono je što je svatko od nas u svom životu doživio. U takvim iskustvima može se doživjeti i osjetiti samoću. U toj stvarnosti pred ljudskim odbacivanjem i prezirom potrebno je osloniti se na Boga poput Jeremije na Boga. I to je najvažnije“, poručio je biskup.
Naglasio je kako je važno biti svjestan da Bog nije poput ljudi te da čovjek, i kada ga drugi napuste ili osude, uvijek može pronaći sigurnost u Božjoj vjernosti. „Ljudi će nas možda ostavljati i osuđivati, prezirati i odbacivati, ali Bog to nikada neće“, ustvrdio je. Govoreći o drugoj stvarnosti koja ranjava čovjeka, biskup je podsjetio na riječi svetoga Pavla o grijehu koji od Adamova vremena razara ljudsku nutrinu i život te vodi u smrt. Istaknuo je, međutim, da kršćani ne smiju zaboraviti kako je Božja milost uvijek veća od ljudskoga grijeha. „Pavao upozorava da ne zaboravimo kako je ono što nam Bog daje puno veće od grijeha. To je milost koju nam daje po Isusu Kristu koji nas jača, čisti i u svojoj krvi pere od grijeha“, rekao je propovjednik te pozvao vjernike da s pouzdanjem prihvaćaju dar Božjeg milosrđa.
Središnji dio homilije posvetio je Isusovu pozivu na oslobođenje od straha. Podsjetio je kako se u evanđeoskom ulomku čak tri puta ponavlja Isusova riječ „Ne bojte se“, naglasivši da se ista poruka kroz cijelo Sveto pismo pojavljuje 366 puta. „Možemo reći da nam Bog po svojoj riječi za svaki dan poručuje: ‘Ne boj se.’ Ne boj se jer ja sam s tobom“, kazao je biskup. Dodao je kako se ljudi danas suočavaju s različitim strahovima – od bolesti i neizvjesne budućnosti do straha od drugih ljudi i svjetskih događaja – no Krist svoje učenike poziva da svoje pouzdanje stave u Boga. Tumačeći Isusove riječi da se ne treba bojati onih koji mogu ubiti tijelo, ali ne mogu dušu, biskup je istaknuo da bez prihvaćanja Božje volje i vjere u Providnost čovjek ne može razumjeti ni svoju sadašnjost ni svoju budućnost. Naglasio je kako Bog gleda drukčije od ljudi te da njegove oči nisu obilježene zavišću, mržnjom ili željom za osudom, nego ljubavlju koja se potpuno daruje. „Božje oči razumjet ćemo najbolje ako promatramo Isusa i njegov križ. Isusove oči poručuju nam da nas Bog sve ljubi. Kod njega smo svi važni, voljeni, korisni i poželjni“, rekao je biskup te povezao tu poruku s pleterničkim svetištem Gospe od Suza. Istaknuo je da Isusova patnja i Marijine suzne oči svjedoče kako Bog nikada ne prestaje ljubiti čovjeka.
Na kraju homilije biskup je podsjetio na Isusove riječi te naglasio da kršćanin ne smije skrivati svoju vjeru niti se stidjeti Krista pred ljudima, nego je pozvan biti njegov svjedok. Tu je poruku posebno povezao sa slavljem krštenja maloga Erika, naglasivši da će po sakramentu krštenja postati dijete Božje te da je zadaća njegovih roditelja pomagati mu da raste u vjeri kako bi je sutra živio i u svijetu svjedočio. Obraćajući se roditeljima, Antunu i Jeleni Prijan, biskup je istaknuo kako su oni prvi svjedoci vjere svome sinu i ostaloj djeci. Pozvao ih je da svoju djecu odgajaju u ljubavi prema Bogu, čuvajući ih od onoga što najviše ranjava ljudski život – grijeha, mržnja i straha – kako bi rasli u Kristovoj ljubavi i pod Marijinom zaštitom. Zaključio je poticajem cijeloj obitelji da ustraje u molitvi i vjernosti Bogu, čuvajući dar života, obiteljsko zajedništvo i dostojanstvo na putu prema vječnom životu.
Nakon popričesne molitve biskup Ivo zahvalio je župniku i svim vjernicima pleterničke župe na ljubavi, otvorenosti i gostoprimstvu koje su iskazali sudionicima nedavno održanog Susreta hrvatske katoličke mladeži. Istaknuo je kako je upravo svjedočanstvo prihvaćanja i zajedništva jedan od dragocjenih plodova toga velikog crkvenog događaja te je pozvao vjernike da svoju brigu za mlade nastave iskazivati molitvom.
Biskup je posebno potaknuo okupljene da mole za mlade ljude koji traže svoj životni put i kojima je, kako je rekao, Božja blizina osobito potrebna u njihovim odlukama i izazovima svakodnevice. Ujedno je pozvao vjernike da u svojim molitvama ne zaborave maloga Erika i njegovu obitelj, čestitajući roditeljima na daru života i današnjem slavlju njegova krštenja. Osvrnuvši se na evanđeosku poruku naviještenu tijekom misnog slavlja, biskup je podsjetio na Isusov poziv učenicima da se ne boje ljudi, nego da svoje povjerenje i život stave u Boga. Pojasnio je kako strah Božji ne znači bojazan od Boga, nego duboku ljubav, poštovanje i predanje Onome koji čovjeka neprestano ljubi. „Bojati se Boga znači ljubiti Boga. Ljubite Boga koji nas nikada ne prestaje ljubiti“, poručio je okupljenima.
Zaključujući svoje obraćanje, biskup je zazvao na sve nazočne Božji blagoslov i zagovor Gospe od Suza, preporučujući Gospodinu obitelji, djecu, mlade i cijelu župnu zajednicu kako bi rasli u Božjoj ljubavi i ostali postojani u vjeri i bili njegovi svjedoci. Nakon toga podijelio je okupljenim vjernicima svoj biskupski blagoslov.
