Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, 29. rujna 2022. požeški
biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Mihaela Arhanđela u Stražemanu i u župnoj
crkvi predvodio središnje euharistijsko slavlje zaštitnika Župe. Stražemanski župnik Robert
Mokri pozdravio je na početku biskupa Antuna, izrazivši radost zbog srebrnog jubileja
Požeške biskupije, i zbog činjenice da je biskup od samog početka svoje službe rado i često
dolazio u stražemansku Župu poticati župljane da rastu u vjeri, nadi i ljubavi zajedno sa svim
dugim članovima Božjeg naroda u Požeškoj biskupiji. Zahvalivši župniku na pozdravu,
biskup Antun je podsjetio kako je na današnji dan prije 25 godine, dva dana nakon velebnog
slavlja uspostave Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja, pohodio Stražeman kao
prvu župu u svom biskupskom poslanju, te da su tada župljani učinili svojevrsni zavjet: da će
moliti za Požešku biskupiju i za njega.
Kazao je da danas zajedno s njima želi zahvaliti Bogu
za 25 godina Biskupije, u koju je ugrađena i njihova pobožnost, vjernost i zauzetost kao živog
Božjeg naroda u svojoj župi pod zaštitom sv. Mihaela arkanđela. Izrazio je radost što je msgr.
Josip Devčić, tijekom najvećeg broja tih godina sve do svoga umirovljenja, bio ne samo
njihov župnik nego i jedan od biskupovih najbližih suradnika u Biskupskom ordinarijatu, te
mu je izrekao zahvalnost, kao i svim župljanima koji su ga u tim službama podupirali. Kazao
je da je među njima na osobiti način bio i vjeroučitelj Zdravko Ticl, prvi zaređeni trajni đakon
u Hrvatskoj, koji je prije dva dana odlikovan za svoje služenje medaljom Požeške biskupije s
Poveljom zahvalnosti. Svim župljanima čestitao je svetkovinu nebeskog Zaštitnika njihove
Župe.
U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da sudionici slavlja dobro prate što se događa u
Hrvatskoj i u svijetu, ali i ono što se zbiva u svemiru. Kazao je da pritom ne misli samo na
klimatske promjene, koje su od svemirskog značenja, nego na poteškoće na koje nailazi
NASA, američka stručna institucija koja se bavi istraživanjem svemira, u nastojanju da
ostvari neke svoje istraživalačke projekte. Napomenuo je da je od događaja u svijetu i u
svemiru, koji su složeni i teško razumljivi, kao što su primjerice rat u Ukrajini i neki drugi
ljudski razorni pothvati s nesagledivim posljedicama, jednostavnije i lakše istraživati ono što
se zbiva među nama i s nama. Podsjetio je da u nama ljudima postoji duboka znatiželja koja
nas trajno pokreće u našim znanstvenim i drugim nastojanjima da upoznamo ono što trenutno
ne znamo, a toga je jako mnogo.
Ustvrdio je da ni uz pomoć najbolje moguće znanosti nikada
nećemo moći spoznati sve što postoji, jer je stvarnost u kojoj smo se rađanjem na ovaj svijet
zatekli i u kojoj kao ljudi živimo duboka, visoka, neuhvatljiva i do kraja nespoznatljiva.
Biskup je napomenuo da je pristup vjere kojim prihvaćamo svoje postojanje i život koji
ostvarujemo kao Božji dar najbolje i najdublje što možemo. Istaknuo je da je vjera sposobnost
našeg duha da se izdignemo u stvarnost koja je iznad onoga što je našim očima vidljivo i
rukama opipljivo i našim pozitivističkim nastojanjima provjerljivo. Spomenuo je da nam
naviještena Božja riječ u ovom slavlju progovara upravo o stvarnostima koje se događaju na
tim višim razinama postojanja, koje nama uz sav naš intelektualni napor ostaju
nespoznatljivima, ali koje zbog toga nipošto nisu nestvarne, nego su baš suprotno, nešto
najstvarnije što postoji.
To se odnosi prvenstveno na mnogovrsne snage, nevidljive a djelatne
u našem životu. Božja nas objava uvjerava da postoje nevidljiva duhovna bića koja je Bog
stvorio i stavio ih u svoju službu, a nazivamo ih „anđeli“. Oni nas podsjećaju na istinu u koju
smo se i sami toliko puta iskustveno uvjerili: da je život šire, punije i više od onoga što mi
živimo i možemo dohvatiti. Kad ljudi koji ne vjeruju ni u Boga ni u čovjeka, svedu svoj život
samo na ono malo što jesu i što mogu, osuđeni su na nezadovoljstvo svojim zatvorenim
postojanjem i na trajno prigovaranje i žaljenje kako ništa nije dobro, ništa ne valja, čemu
gotovo svakodnevno svjedočimo u Hrvatskoj, ustvrdio je biskup. Iskustvo nam kaže da
povjerenjem u druge i ljubavlju ulazimo u svijet koji nije moguće doseći drugim putem.
Potrebno je izaći iz skučenog svijeta samo naših ljudskih mogućnosti, i usuditi se vjerom
stupiti u nevidljivi, ali stvarni svijet Božjih mogućnosti, i pridružiti se anđelima u njihovu
služenju Bogu i čovjeku.
Polazeći od svetih čitanja, biskup je kazao kako nas sv. Ivan apostol u ulomku drugog
čitanja iz Knjige otkrivenja upozorava da u tom nevidljivom duhovnom svijetu, uz dobre
anđele koji u ljubavi služe Bogu a nama ljudima pomažu, postoje i anđeli koji su se pobunili
protiv Boga, prestali mu služiti i pretvorili se u sile zla, koje mrze Boga i sva njegova
stvorenja te se na ovom svijetu nalazimo usred borbe između dobra i zla, svjetla i mraka,
ljubavi i mržnje. Podsjetivši sudionike slavlja da se sv. Mihael arkanđeo, zajedno s drugim
vjernim anđelima, svrstao na Božju pobjedničku stranu, u obranu Božje veličine i njegova
prvenstva kao Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, a time onda i u obranu dobra, života,
odnosno svega onoga što je Isus Krist u Crkvi ostvario za spasenje čovjeka i svijeta.
Kazao je kako je o tom Božjem djelu spasenja u Isusu Kristu riječ i u ulomku prvog čitanja iz Knjige
proroka Danijela i u Ivanovu evanđeoskom ulomku. Naime, starozavjetni prorok Danijel,
slično kao i apostol Ivan u Otkrivenju, opisujući apokaliptičkim rječnikom nevidljivu borbu
za prevlast i gospodstvo, uvjeravaju nas da svijetom ne vlada onaj tko ima najbolje oružje,
kako neki moćnici na zemlji krivo misle, nego „netko kao Sin Čovječji“. U njemu kršćani
prepoznaju Sina Božjega, Gospodina našega Isusa Krista. On je sebe nazivao „Sinom
Čovječjim“, kako smo čuli u evanđeoskom ulomku. Predavši mu svu vlast na nebu i na
zemlji, Otac ga je poslao k nama da nas svojim utjelovljenjem i vazmenim otajstvom svoje
muke, smrti i uskrsnuća snagom Duha Svetoga oslobodi od zla, prolaznosti i smrti, te nam
podari život vječni.
Tkogod nam dakle pripovijeda da je netko drugi moćniji od Isusa Krista, želi nas
zavarati, ustvrdio je biskup. Još je rekao da nitko nema tako moćan i prodoran pogled kao Isus
Krist – koji je isti jučer i danas i uvijeke, kako ispovijedamo u našem biskupijskim geslu – jer
nas on jedini vidi i onda kad mi mislimo da nas nitko ne vidi i ondje gdje mislimo da smo
skriveni svačijem pogledu, u što se uvjerio Natanael kad mu je Isus u današnjem evanđelju
rekao da ga je „vidio pod smokvom“. On i nama može dati moć da gledamo „otvoreno nebo i
anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“, odnosno da po vjeri budemo dionici
njegove pobjede nad zlom i smrću i baštinici života vječnoga. Najbolje i najdalje u Hrvatskoj
vide stoga oni koji vjerom gledaju Isusa Krista, u njemu prepoznaju svoj identitet, te u svjetlu
njegove pobjede iščekuju budućnosti i raduju se vječnom životu koji im je po njemu i u njemu
obećan, ustvrdio je biskup. Zamolio je sv. Mihaela arkanđela neka im pomogne da se najprije
u slobodi opredijele za pravu, Božju pobjedničku istinu u Isusu Kristu, i da cijeloga života
ustraju u tom opredjeljenju. Da se ne daju zavesti ni prevariti te povjeruju nekim ljudskim
naumima u kojima nema ni sadašnjosti ni budućnosti, nego da čvrstom vjerom prionu uz
Božji naum o nama, koji vrijedi za svu vječnost.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalama izrečenima na početku mise
pridodao još zahvalnost župljanima stražemanske Župe što s posebnim vjerničkim osjećajem
nastoje hodočastiti u Voćin, a naročito za gostoprimstvo koje iskazuju hodočasnicima
pješacima iz Posavine. Zahvalio je msgr. Devčiću za njegov doprinos u obnovi voćinske
crkve, koja je ove godine proglašena manjom bazilikom, a župljanima što su darovali krunu
kojom je okrunjen lik Gospe Voćinske. Pjevačima je zahvalio za sudjelovanje na ovom
misnom slavlju, i za vođenje pjevanja tijekom spomenutog pješačkog hodočašća u Voćin, kao
i prigodom biskupijskih slavlja u Katedrali i drugdje. Sadašnjem pak župniku Robertu
Mokrom zahvalio je za sve što u suradnji sa svojim župljanima redovito nastoji činiti u Župi,
te kao ekonom u Biskupskom ordinarijatu. Tajniku pak Mateju Silukoviću, podrijetlom iz
stražemanske Župe, zahvalio je za požrtvovno vršenje njegove službe. Onima pak koji danas
slave svoga svetog zaštitnika čestitao je imendan.
