U srcu Slavonije, u Požeško-slavonskoj županiji nalazi se mali vinarski gradić – Kutjevo. Grad možda malen površinom, a velik i bogat dobrim ljudima, vinarima i vinovom lozom, u posljednje vrijeme puni medijske stupce zbog problema s kompostanom. Osim kompostane građanke i građani Kutjeva bune se jer im se čini da ih Požeško-slavonska županija i županica Jozić zapostavljaju u vidu projekata i razvoja, i da sve što se događa, događa se zbog gradonačelnika Budimira. Na konkretna pitanja o projektima na području grada Kutjeva, konkretan odgovor nije stigao. Ili barem ne onaj koji bi zadovoljio osnovni standard transparentnosti prema javnosti. Nakon upita upućenogPožeško-slavonskoj županiji o tome koji su projekti realizirani ili su u tijeku na području Kutjeva, koliko vrijede i zašto ih u javnim objavama gotovo da nema, stigao je odgovor koji bi se najkraće mogao opisati kao administrativno elegantno izbjegavanje odgovora.
Umjesto brojki, projekata i konkretnih podataka, dobili smo općenito objašnjenje kako se informacije objavljuju kada postoje, kako dinamika ovisi o komunikaciji i kako, ako baš želimo nešto saznati trebamo podnijeti formalni zahtjev za pristup informacijama.
Drugim riječima projekti možda postoje, ali do njih se ne dolazi pitanjem, nego papirologijom. U međuvremenu, u javnom prostoru ostaje dojam koji se sve teže može ignorirati da je Kutjevo, barem kada je riječ o komunikaciji i vidljivosti projekata županije, na margini.
Dok se projekti u drugim gradovima i općinama redovito predstavljaju kroz objave, fotografije s terena i protokolarne posjete, Kutjevo se u tim istim objavama pojavljuje rijetko, gotovo slučajno ili nikako. Toliko rijetko da se čovjek počne pitati je li problem u projektima ili u odnosima?
Građani Kutjeva, s kojima se razgovara, sve češće izražavaju nezadovoljstvo. Ne samo zbog nedostatka informacija, nego i zbog osjećaja da njihov grad nije ravnopravno zastupljen kada je riječ o ulaganjima i pažnji županije.
“Pogledajte Facebook profil županice Antonije Jozić, svako malo se hvali projektima s područja Požeško-slavonske županije, a Kutjeva nema zadnjih, usudila bih se reći nekoliko godina” – govori nam jedna od Kutjevčanki.
U takvom kontekstu, sve što se u Kutjevu događa i realizira, mnogi pripisuju isključivo angažmanu gradonačelnika Josipa Budimira. Posebno se ističe njegova reakcija u slučaju kompostane, projekta koji izaziva zabrinutost među građanima, a za koji je dozvolu dala upravo Požeško-slavonska županija.
I tu dolazimo do ključnog pitanja, je li Kutjevo zaista manje važno, ili je riječ o nečemu drugom, jer teško je povjerovati da se čitav jedan grad jednostavno „zaboravi“ u komunikaciji, osim ako iza toga ne stoji nešto više od pukog propusta. Ironija ide i korak dalje. Ako se već projekti ne vide, a odgovori ne dobivaju, možda je problem u geografiji? Je li Kutjevo u međuvremenu administrativno preseljeno u neku drugu županiju, a da o tome nitko nije obavijestio njegove stanovnike?
Sarkazam na stranu, pitanje ostaje ozbiljno: hoće li Požeško-slavonska županija početi ravnomjernije tretirati sve svoje gradove i općine, ili će percepcija selektivnog pristupa nastaviti rasti?
Dodatno nezadovoljstvo među građanima izaziva i pitanje dodjele godišnjih nagrada županije. Prema riječima Kutjevčanki i Kutjevčana, njihov grad posljednju je takvu nagradu dobio prije nekoliko godina. Slučajnost ili još jedan pokazatelj zanemarivanja – teško je reći bez jasnih kriterija i transparentnih podatakNa kraju, ostaje pitanje koje nadilazi Kutjevo: je li u fokusu županijske politike interes svih žitelja ili demonstracija političke moći?
Odgovor na to pitanje ne traži se u priopćenjima, nego u konkretnim djelima. A njih, barem kada je riječ o vidljivosti Kutjeva, zasad nedostaje.
