Kikiriki, nadimak pod kojim ga s ljubavlju poznaju svi u Golobrdcima i šire danas je čovjek koji ovisi o tuđoj pomoći i invalidskim kolicima. No, ne tako davno, govorilo bi se o Ivanu Cvitiću kao profesionalnom vozaču i čovjeku koji je na svaki poziv za pomoć bio prvi na licu mjesta. Bilo da je trebalo fizički priskočiti, pružiti materijalnu, moralnu ili duhovnu podršku, Ivan je bio oslonac mnogima.
Sve se promijenilo u jednom, naizgled uobičajenom obiteljskom danu, u vrijeme pandemije. Bez ikakvih upozorenja, Ivan je doživio moždani udar. Šok i nevjerica zavladali su među njegovima, ali i ogromna zahvalnost što je ostao živ. Iako je moždani udar ostavio trajne posljedice i fizička oštećenja, Ivanova vedrina, optimizam i ljubav prema životu ostali su nepoljuljani.
Uz pomoć obitelji, asistenta i invalidskih kolica, Kikiriki redovito odlazi na rehabilitacije, koncerte, druženja i kamo god dođe, njegova dobrota i vedar duh osvajaju ljude oko njega.
Njegova supruga Irena svjedoči o snazi njegova karaktera. Nakon nedavne rehabilitacije u Veteranskom centru u Petrinji, domovima su se vratili potreseni brojnim porukama podrške koje su primili. Kikirikijeva toplina, pozitivnost i ljudskost ostavili su snažan trag na članove 13. grupe u Centru, toliko snažan da su se sami organizirali i iz vlastitih donacija kupili električna kolica za Ivana.
Akciju su pokrenuli bračni par Ankica Mandušić, rođena Jurić, Ivanova prijateljica iz djetinjstva koju nije vidio desetljećima, sve do susreta u Petrinji – i njen suprug Marinko Mandušić. Njihova inicijativa naišla je na nevjerojatno brz odziv. Za samo nekoliko dana, u Petrinju su stigla nova električna kolica s registracijom: Kiki Riki – G-13 – 2025 – Petrinja.
„Plačem već danima, možda do Božića i prestanem… Ovo je stvarno Božićno čudo“, priznala je Irena.
„Zahvaljujem svim divnim ljudima koji su nam ispunili veliku želju i potrebu. Ova će nam kolica olakšati svakodnevicu i unaprijediti pokretljivost mog supruga. Srce nam je puno radosti, duša puna zahvalnosti. Većinu tih ljudi upoznali smo tek nedavno, zato je njihov dar još dragocjeniji – to je istinska empatija, ljubav čovjeka prema čovjeku.“
Zahvale idu i Zoranu i Jasmini Baković, kao i ljudima iz Brodskog Stupnika, Šibenika, Rijeke, Dugog Sela, Vinkovaca, Zagreba, Varaždina, Županje, Badljevine i Pleternice, svima koji su činili tu posebnu, 13. grupu veličanstvenih ljudi.
U vremenu kada je empatija ponekad teško vidljiva, priča o Kikirikiju i njegovim darovanim „novim krilima“ podsjeća nas da dobri ljudi i dobra djela još uvijek čine čuda.
Foto: Laganini.fm
