Prošlo je gotovo mjesec dana otkako je Požeško-slavonska županija 13. lipnja objavila kako je prijevarom putem elektroničke pošte iz županijskog proračuna isplaćeno nekoliko stotina tisuća eura na pogrešan račun. Od tada, gotovo potpuna tišina. Ovdje je riječ je o novcu poreznih obveznika, o javnim sredstvima, a ne privatnom novcu bilo kojeg dužnosnika. Upravo zato građani imaju pravo pitati što se dogodilo, kako se dogodilo i jesu li poduzete sve mjere kako se ovakav slučaj više nikada ne bi ponovio.
U službenom priopćenju navedeno je da je nepoznata osoba prijevarom putem elektroničke pošte navela službenike Požeško-slavonske županije na izvršenje novčane transakcije te da je odmah podnesena kaznena prijava Policijskoj upravi požeško-slavonskoj. Također je najavljeno da će javnost biti pravodobno obaviještena o svim relevantnim i službeno potvrđenim informacijama.
No do danas novih službenih informacija nema. Ako se prevara dogodila 9. lipnja 2026. godine, a otkrivena je 12. lipnja 2026., mjesec dana nema novih informacija. Građani se zato opravdano pitaju: je li istraga završila ili još uvijek traje? Ako traje, u kojoj je fazi? Ako je završila, što je utvrđeno?
Kako je moguće da isplata od nekoliko stotina tisuća eura prođe sve propisane procedure?
U sustavu javnih financija postoje kontrole, više razina provjere i ovlašteni potpisnici. Je li zakazala procedura ili ljudski faktor? Je li netko pogriješio ili je riječ o sofisticiranoj prijevari koju u tom trenutku nije bilo moguće prepoznati?
Građani se pitaju i tko je odobrio predmetno plaćanje. Je li završni potpis dala županica Antonija Jozić ili je to učinio njezin zamjenik, kao što se već nešto slično već jednom dogodilo u jednom zanimljivom slučaju, a to je kupnja zgrade banke, kada je “autogram” na ugovor dao upravo tadašnji zamjenik županice Ferdinand Troha, a ne županica. To nije pitanje senzacionalizma, nego pitanje odgovornosti u upravljanju javnim novcem.
Mnogi uspoređuju ovaj slučaj s drugim financijskim aferama u Hrvatskoj u kojima su vrlo brzo bili poznati osnovni podaci o iznosima i okolnostima. Ovdje je javnosti od početka priopćeno tek da je riječ o “nekoliko stotina tisuća eura”, ali nakon toga gotovo ništa. Primjera radi, u slučaju Vedrana Pavleka, gdje je nestalo 30 milijuna eura iz Skijaškog saveza, odmah se znalo o kojem se iznosu radi, no ovdje je sve obavijeno velom tajni. Prije nekoliko mjeseci, Županiju je napustila i jedna poštena i stručna financijska stručnjakinja. Kad kažemo to, tako i mislimo, nismo sarkastični da se radi o primjerice nekome, kome kao financijašu propadnu i obrt i firma, nego o osobi koja “kuži brojke”. Razlog njezina odlaska i danas nije poznat, a neki iz Požeško-slavonske županije se s razlogom propitkuju je li ona ukazivala na ovakve stvari, ali je nitko nije doživio, i dalje nije poznato. Do kada će šutnja trajati, nitko ne zna.
Zanimljivo je i jedno drugo pitanje. Ako se zbog interesa istrage ne mogu iznositi detalji, kako je bilo moguće već u prvom priopćenju objaviti okvirni iznos štete? Je li i sama ta informacija mogla utjecati na istragu ili nije? Ako nije, zašto se sada ne može objaviti barem više osnovnih činjenica o slučaju?
Građane zanima i jesu li odmah nakon otkrivanja prijevare u istragu bili uključeni svi stručnjaci koji mogu pomoći u praćenju financijskih transakcija te jesu li poduzeti svi koraci kako bi se pokušao vratiti izgubljeni novac. Postavljaju se i druga pitanja. Je li ovo bio izolirani slučaj ili su provjerene i druge isplate? Jesu li nakon događaja promijenjene interne procedure kako se slična situacija više ne bi mogla dogoditi? Je li provedena interna kontrola i jesu li utvrđeni eventualni propusti?
Građani imaju pravo pitati i jesu li svi zaposlenici koji su sudjelovali u procesu upozoravali na moguće nepravilnosti te jesu li njihove eventualne primjedbe bile ozbiljno razmotrene. Ovdje nije riječ o političkom prepucavanju niti o unaprijed utvrđivanju bilo čije odgovornosti. Nitko ne bi smio biti proglašen krivim prije nego što to utvrde nadležna tijela. Međutim, jednako tako nitko ne bi smio očekivati da građani jednostavno prihvate višemjesečnu šutnju kada je riječ o stotinama tisuća eura javnog novca. Pitanja je puno, a odgovora gotovo da nema.
Je li jedan od prvih policijskih poteza bio traženje pomoći od FINA-e, također nije obznanjeno nigdje, pa se žitelji naše županije i dalje pitaju i propitkuju, s razlogom.
Građani Požeško-slavonske županije ne traže senzaciju. Traže transparentnost. Traže objašnjenje kako je moguće da javni novac završi na pogrešnom računu, jesu li odgovorni utvrđeni i što će biti učinjeno da se ovakav slučaj više nikada ne ponovi. Kako je moguće da se ovakva greška dogodila čelnoj osobi naše županije, doktorandici ekonomskih znanosti i stručnoj specijalistici, magistri ekonomije. Ovdje prema saznanjima do kojih se može doći nije bilo hakerskog otuđenja sredstava, već isključivo ljudska greška.
Građani su opravdano skeptični i sumnjičavi, ponajprije zbog “zakona šutnje”, ali i zbog jednostavnog razloga što u današnje vrijeme suvremene tehnologije do ovakvih stvari ne bi smjelo doći. Primjerice, kada plaćate pretplatu za mobitel putem mobilnog bankarstva, aplikacija vam traži u većini slučajeva dva puta potvrdu pa tek onda stvar ide na plaćanje, a jedna institucija kao što je Požeško-slavonska, očito je nasjela i platila, nekome, nešto, s našim novcem, novcem poreznih obveznika.
To nije pravo medija. To je pravo javnosti.
Upite smo poslali i nadležnim institucijama, a njihove odgovore ćemo objaviti kada ih budemo dobili.
