Jesmo li mogli kao planinari Katoličke gimnazije izabrati prigodniji pohod u svibnju od hodočašća Gospi od Krasna i proslavi Dana državnosti na majci hrvatskih planina – Velebitu?! Odgovor može ostati otvoren, ali da je bio pun pogodak, u to smo se uvjerili i tome još svjedočimo. – prenosi Katolička gimnazija.
Krasno kao baza, Premužić kao cilj
Završni trodnevni pohod u kalendaru ŠPD-a „Pegaz“ odradili smo u suradnji s dobrim ljudima iz Krasna i Kosinja koji su nam omogućili vrhunski smještaj u DVD-u Krasno, što je bio odličan preduvjet za bezbrižan boravak i opušten pohod na legendarnu Premužićevu stazu – stazu našeg Slavonca, Oriovčanina Ante Premužića. Na ovaj nevjerojatno prekrasan pohod zaputilo se šest učenika zajedno sa svojim voditeljem prof. Miroslavom i duhovnikom vlč. Markom koji su se po dolasku u Krasno susreli sa svojim domaćinom g. Juricom Glavašem i jedinim velebitskim pustinjakom bratom Marinkom od Presvetog Imena Isusova. Budući da je Krasno poznato po jednom od najstarijih, ako ne i najstarijih marijanskih svetišta (1219.), isti smo dan pohodili svetište na Krasnarskom brdu na kojem smo uživali u veličanstvenom pogledu na dolinu u koju se smjestilo ovo malo ličko mjesto koje, prema pričama našeg domaćina naseljavaju uglavnom – Bunjevci, a ne Ličani. Kako smo se na našem pretposljednjem pohodu odlučili počastiti svime što nam Velebit nudi, zaputili smo se na tzv. Oltare s kojih smo uživali u zalasku sunca nad našim Jadranom i kvarnerskim otocima. Bio je to samo predokus onoga što nam se pripremalo idućega dana – Dana hrvatske državnosti.
Velebite vilo, Velebite suzo
Svoje prvo podvelebitsko iskustvo Pegaz je imao 2022. godine u svom pohodu kanjonom smaragdne rijeke Krupe, od Kudina mosta do manastira Krupa o čemu možete više saznati u kratkom putopisu I Bog stvori Liku i bijaše veoma zadovoljan. Četiri godine kasnije i kojih 1500 metara razlike u nadmorskoj visini (visina 17 osječkih konkatedrala!) dogovorili smo pohod Premužićevom stazom od Zavižana do Rosijeve kolibe i nazad. Za većinu nas nepreiskusnih planinara sasvim dovoljno. Iako smo okruženi gorama, iako se budimo s pogledom na šume i brda, iako iz školskih klupa koji put pogled skrene na Papuk, Psunj ili Požešku goru… Velebit nudi jedno drugo iskustvo. Dokle god pogled seže – čudo! Iza svake okuke novi krajobraz. Što dubine, što visine, sve izaziva divljenje i strahopoštovanje. No što je čovjek – najmiliji Božji stvor – smjelo kroči kamenom stazom i šumskim putem svjestan svoje veličine spram veličanstvenog Velebita!
Osvojili smo toga 30. svibnja tek dio Premužićeve staze i obećali joj dogodine dulje druženje, barem do Alana, a kad narastemo, možda ju prehodamo i cijelu. Mladost je u 5 sati prehodala svoje prvo velebitsko iskustvo bez ijednog žulja, bez ijednog prigovora. Društvo za poželjeti u planini! I upravo su zato isti dan nagrađeni prvim ovosezonskim kupanjem u čistom modrom Jadranu. I kako su hrabro zakoračili put velebitskih čuka i gudura, tako su se (neki) odvažili na kupanje u ipak prohladnom Jadranu. Slatko izmoreni, slano osvježeni, brdom palačinaka okrjepljeni (Viki i Petra) te su večeri svi spokojno spavali snom pravednika.
Gospo od Krasna, moli za nas
Iako nam je na gori stvarno lijepo bilo biti, nedjelja je bila dan za povratak u realnost. No do toga povratka valjalo je Gospodinu zahvaliti na stvorenom i doživljenom, a to smo učinili zajedničkim misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Krasnom koje je predvodio naš duhovnik vlč. Marko, a svojim čitanjem animirali naši učenici. Okrjepljeni jednom putnom našeg domaćina vlč. Stjepana i drugom putnom našeg domaćina Jurice, uz poziv da se i dogodine vratimo, oprostili smo se od Krasnarske doline. Već danas, zahvalni Gospi od Krasna što nas je sačuvala od svakoga zla, pozivamo sve zainteresirane da nam se krajem kolovoza pridruže na posljednjem Pegazovom pohodu u ovoj školskoj godini – zahvalnom hodočašću Gospi od Suza u Pleternicu. Do tada, duc in altum!
