Na Veliki petak, 7. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je Službu Muke Gospodnje u požeškoj Katedrali, u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i u Župi Sv. Terezije.
Pošto su naviještena biblijskih čitanja i otpjevana Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, biskup je u kratkoj homiliji izrazio uvjerenje da je sudionicima slavlja, nakon što su saslušali izvještaj o Isusovoj muci i smrti, postalo jasno da je Veliki petak svojevrsna Božja provokacija i nama danas u našoj Hrvatskoj zemlji. Mi, naime, slažemo neki svoj sustav vrijednosti, stavljajući na prvo i najvažnije mjesto gospodarski napredak, zatim znanost, političku, vojnu ili neku drugu moć, ali na koncu osjećamo da nas taj naš sustav ne vodi k onom cilju za kojim teži naše srce. Provokacija Velikog petka je u tom što Bog svjedoči da je smrt najdragocjenija vrijednost, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da danas slavimo Isusovu smrt, u kojoj je Bog angažirao svu svoju božansku ljubav kojom je prihvatio sve naše nemoći, slabosti i rane, naše zloće i sebičnosti, sva naša umiranja, da bi ih pobijedio svojim posvemašnjim „za nas“. Kazao je da je ljubav uvijek svojevrsno umiranje. U ljubavi, naime, uvijek netko sebe polaže za drugoga. Kad to učini Bog, kad on sebe u smrti položi za nas, tada njegova smrt ima vrijednost za vječnost, naglasio je biskup. Izrazio je želju da zajedno sa sudionicima slavlja zahvali Bogu što je takav te nas voli do kraja, i što je u Sinu svome Isusu Kristu bio spreman umrijeti za nas. Zamolio je pak Gospodina Isusa da nam pomogne tako poslagati vrijednosti u našem osobnom i društvenom životu, da nam na prvom mjestu uistinu bude ljubav kao položenost života za druge, kao umiranje za druge. Kad bude više takve ljubavi, naša će Hrvatska po Božjem sustavu vrijednosti biti uspješna zemlja, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da im srce bude budno u navedenim dimenzijama Velikog petka.
U sveopćoj molitvi vjernika koja je uslijedila, biskup je Bogu Ocu uputio molitve za Crkvu i za papu Franju, za biskupe, svećenike i sve redove u Crkvi te za sav Božji narod; upravitelje država, za jedinstvo kršćana i za mir u svijetu. Zatim je u procesiji pred oltar donesen ljubičastim velom pokriveni križ, koji je biskup otkrio i uzdigao te zajedno s narodom uputio poklike: „Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!“; „Hvala ti, Gospodine Isus! Volimo te!“ Potom su vjernici pojedinačnim poklonom i cjelovom iskazivali poštovanje Isusovu križu a Raspetom zahvalnost. U svetoj pričesti su nazočni postali sakramentalno dionicima otajstva Isusove muke i smrti koje se slavi na Veliki petak. Nakon pričesti biskup je naglasio da tišina u kojoj će završiti ovo bogoslužje neće biti tek nešto izvanjsko, nego sastavnica srca koje se vjerom približava dubokom i snažnom otajstvu Božje ljubavi u Isusu Kristu za nas do kraja do u smrt. Pozvao je sudionike slavlja da ove noći i sutradan bdijenjem i molitvom pokraj njegova groba posvjedoče Isusu Kristu svoju vjeru i odanost, svoj poklon i zahvalnost. Nazočnoj pak djeci zahvalio je što su svojim sudjelovanjem na ovom slavlju posvjedočili Isusu Kristu da im je on važan u životu, jer ih jedino on voli do kraja, do u smrt.
Služba je završila biskupovom molitvom nad narodom, nakon koje su vjernici u tišini i sabranosti ispratili izlaznu procesiju i sišli u kapelu sv. Ivana Pavla II. u kripti gdje su se pojedine skupine izmjenjivale u molitvi pokraj Isusova groba.
