Svečana podjela kanonskih mandata u Požegi

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp


Na svršetku duhovnih vježbi, a pred početak nove školske godine vjeroučitelji i
odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije okupili su se u crkvi sv. Lovre u Požegi na
euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne
svećenike i druge vjeroučitelje, biskup je rekao da to čini s radošću, jer smo u godini srebrnog
jubileja Požeške biskupije, u odjeku središnje proslave koja je bila u Voćinu minule nedjelje,
gdje smo postajnom svetom misom na otajstven način očitovali i ostvarili svoju pripadnost
Isusovoj Crkvi.

Dodao je kako je ovaj susret radost i zbog toga što su se vjeroučitelji pred
početak školske godine danas sabrali u crkvi sv. Lovre da bi primili mandat kojim im se
povjerava naviještati Isusa Krista u školskom sustavu, da bi se pripravili za to djelo i jedni
druge ohrabrili Isusovom hrabrošću. Izrazio je uvjerenje da su to na osobit način već ostvarili
sudionici duhovnih vježbi, koje ovom svetom misom završavaju. Zahvalivši za to djelo,
pozvao je sve nazočne da saberu svoje srce, ispitaju savjest i pokaju se za grijehe, kako bi
njihova nutrina bila u skladu s onim što izvana svjedoče.

U homiliji biskup je ispričao kako mu je nedavno prišla jedna dama zanimajući se za
određena pitanja požeške Biskupijske knjižnice, i pritom naglasila da radi u jednoj važnoj
državnoj ustanovi i da je na visokom položaju, želeći tako istaknuti svoje značenje. Kazao je
kako je pritom ostao pod dojmom činjenice da spomenuta osoba osjeća svoju veličinu po
ustanovi u kojoj radi.

Upitao je sudionike slavlja jesu li svjesni koje je njihovo dostojanstvo
jer djeluju u ustanovi koja se zove Crkva. Istaknuo je da se o 25. obljetnici utemeljenja
Požeške biskupije raduje što zajedno s vjeroučiteljima može – ne raditi – nego vršiti poslanje u
ustanovi koju nisu osnovali ljudi, u Crkvi koja je Božje djelo. Pošavši od naviještenih misnih
čitanja biskup je sudionike slavlja poveo u dublje razumijevanje otajstva Crkve. Na temelju
prvog čitanja iz Knjige otkrivenja u kojem apostol Ivan naziva Crkvu zaručnicom Janjetovom,
novim Jeruzalemom koji silazi od Boga, ustvrdio je da Crkva nije prvenstveno izvanjska
stvarnost, nego intimno zaručničko povjerenje između nas i Isusa Krista.

Kazao je kako nam to u naviještenom evanđeoskom ulomku potvrđuje primjer Natanaela iz Kane Galilejske
odnosno Bartola, jednog od dvanaestorice Isusovih učenika, čiji blagdan danas slavimo, a
kojega je Isusu doveo njegov prijatelj Filip, također apostol. Najbolje što prijatelj može učiniti
za prijatelja jest da ga dovede što bliže Bogu, jer se u njemu krije naš istinski identitet,
ustvrdio je biskup.

Rekao je da je u riječima upućenima Natanaelu: »Našli smo onoga o komu
je pisano u Mojsiju, Zakonu i Prorocima – Isusa sina Josipova, iz Nazareta«, apostol Filip
ispovjedio vjeru u Isusa Krista, i na uvjerljiv način povezao Isusovo božanstvo i čovještvo.
Natanael ne prihvaća olako tu tvrdnju svoga prijatelja Filipa, nego inteligentno izražava svoju
sumnju: »Zar iz Nazareta može biti što dobro?« No, Filip se nije zbunio tim pitanjem, već je
na nj dao pravi odgovor: »Dođi i vidi!«, ustvrdio je biskup. Napomenuvši kako se u ovom
kratkom evanđeoskom ulomku čak četiri puta pojavljuje glagol „vidjeti“ , naglasio je da ovdje
nije riječ o gledanju fizičkim očima, nego o gledanju srcem. Baš onako kako nas uvjerava i
„Mali princ“ iz glasovite pripovijetke: srcem se najbolje vidi. Natanael je poslušao prijatelja
Filipa i došao k Isusu, koji je svojim božanskim pogledom ljubavi prodro u njegovo srce,
prepoznao da nije prijetvorno biće koje izvana pokazuje jedno a u nutrini misli drugo, te ga je
pohvalio riječima: »Evo istinitog Izraelca u kome nema prijevare«. Iznenađen Isusovom
pohvalom, Natanael pita Isusa odakle ga poznaje, i nakon što je Isus posvjedočio da ga
istinski poznaje jer zna što je radio pod smokvom, i on poput Filipa ispovijeda vjeru riječima:
»Učitelju, ti si Sin Božji, ti kralj si Izraelov!«, ustvrdio je biskup. Još je rekao kako Isusov
susret s Natanaelom završava Isusovim obećanjem Natanaelu da će, zahvaljujući vjeri koja je
rođena u njegovu srcu, još puno toga drugoga i većega vidjeti.

O tome pak na svoj način govori apostol Ivan u spomenutom ulomku prvog čitanja,
kad u svom viđenju opisuje Crkvu kao „zaručnicu i ženu Jaganjčevu“ koja silazi od Boga.
Biskup je naglasio kako spominjanjem Jaganjca sv. Ivan upućuje na Isusovo vazmeno otajstvo
muke, smrti i uskrsnuća. „Novi Jeruzalem“ koji s neba silazi na zemlju kao prekrasni grad ima
zidine s dvanaest temelja i u njega se ulazi kroz troja vrata sa svake strane svijeta, dakle
ukupno kroz dvanaest vrata, sva otvorena, a ona su simbol dvanestorice Isusovih poslanika –
apostola, ustvrdio je biskup.

Njih sveti pisac naziva Jaganjčevim apostolima, podsjećajući na
njihovu najdublju povezanost s Isusovim vazmenim otajstvom, čiji će svi biti dionici svojim
mučeništvom.

Biskup je poručio vjeroučiteljima da u njihovu poslanju nije najvažnije puno pričati o
Isusu Kristu, nego poput Filipa biti prijatelji djeci i mladima na taj način da im pomognu kako
bi Isusa Krista „vidjeli srcem“, a to znači vjerom, odnosno pomoći im da se djelovanjem
Božjim u njihovim srcima rodi vjera u Isusa Krista i ljubav prema njegovoj Crkvi. Još im je
poručio da i oni poput sv. Bartola, koji je kao i drugi apostoli svoju ljubav prema Isusu Kristu
zapečatio mučeničkom smrću – po predaji mučitelji su mu u Perziji, kamo je dospio u svojoj
revnosti navješćivanja evanđelje, oderali kožu – budu dionici Isusove muke, smrti i
uskrsnuća, te na taj način posvjedoče da pripadaju najvažnijoj ustanovi i najvećem Božjem
djelu koje postoji na zemlji, Crkvi Isusovoj, u kojoj imaju vjeroučiteljsko poslanje.

Upozorio ih je kako to svoje poslanje neće izvršiti dobro ako im ideal bude živjeti što lagodnije i
ugodnije, nego na evanđeoski način, a to znači cjelovitim predanjem svoga bića za Isusa
Krista koje uključuje spremnost na trpljenje, znajući da se kroz nemoć našeg trpljenja
ostvaruje moć Božje ljubavi koja je na Isusovu križu bila jača od zla i smrti.

Patnja i trpljenje su okvir u kojem je Bog smislio ostvarenje čovjekove punine života, njegova konačnog
dostojanstva i proslave, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da s takvim
opredjeljenjem vjere budu istinski Božji poslanici i na vjeronauku u školi i na drugim
mjestima svoga poslanja. Zahvalio im je što većina od njih ne prihvaća patnju i trpljenje kao
kaznu ili teret našeg postojanja, nego kao Božju šansu da se kroz to stanje u nama ostvari ono
što je on naumio s nama, a to je konačna pobjeda i vječna slava na nebesima. Zamolio je sv.
Bartola i sv. Lovru da im svojim zagovorom pomognu da njihovo trpljenje ne bude
besplodno, nego se i u njima ostvari Božja pobjeda života.

Pri kraju euharistijskog slavlja vjeroučitelji su zajedno uputili Isusu Kristu
vjeroučiteljsku molitvu, a potom je biskup uručio kanonski mandat dvadeset i dvoje
vjeroučitelja. Poručio im je da su oni kanonskim mandatom akreditirani biti navjestitelji ili
poslanici Crkve u školi, da Crkva tim dokumentom iskazuje povjerenje u njihovu cjelovitu
vjeru, u njihovu stručnost i dobrohotnost, te u njihovu sposobnost da budu poslanici u tako
važnom djelu kao što je vjeronauk u školi. Sve ih je pozvao da se obnove u svijesti kako ono
što kao vjeroučitelji čine u školi, nije nešto njihovo privatno, nego da je po njima u školi
prisutna Crkva, te im je poželio da njihovo djelovanje na temelju mandata bude blagoslovljeno.

Potom je vjeroučitelj Peroutka u ime svih nazočnih vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri
biskupu Antunu čestitao Srebrni jubilej Požeške biskupije, Srebrni jubilej njegova biskupstva
i Zlatni jubilej njegova svećeništva, s osobito zahvalnošću za sve što je tijekom minulih
godina učinio za vjeroučitelje i za Požešku biskupiju u cjelini, te ga je zamolio da ih i dalje
prati svojim molitvama kako bi mogli vjerno, hrabro, ponosno i vjerodostojno vršiti njihovo
vjeroučiteljsko poslanje a vjeroučiteljica Ana-Marija Biršić Glibo uručila mu je cvijeće.

Zahvalivši im na čestitci, biskup se preporučio u njihove molitve. Izrazio je žalost što zbog
objektivnih okolnosti nije moguće svim vjeroučiteljima osigurati radno mjesto kako bi to i on
osobno želio. Podsjetio je da se u školama smanjuje broj učenika, a time i vjeronaučna
satnica. Kazao je da će Biskupija nastojati pronalaziti mogućnosti da pomogne, napose
zauzetim i vjernim vjeroučiteljima koji su pogođeni spomenutim okolnostima. Zahvalio je
Katehetskom uredu na čelu s predstojnikom Marijanom Pavelićem za sve ono što nastoji činiti
za vjeroučitelje.

Njima je pak zahvalio što s razumijevanjem pristupaju trenutnoj situaciji u
Požeškoj biskupiji, ne očekujući ono što nije moguće. Podsjetio ih je da se nalazimo u tjednu
snažne marijanske duhovnosti u Pleternici, osobito idućega 31. kolovoza, izrazivši uvjerenje
da će se ondje susresti na proslavi blagdana Gospe od Suza, te uz pomoć i zagovor Blažene
Djevice Marije uspješno započeti novu školsku godinu. Razmijenivši s nazočnim
vjeroučiteljima dojmove s nedavnog središnjeg slavlja srebrnog jubileja Požeške biskupiji u
Voćinu, koje je po svjedočanstvu mnogih bilo izvanredno lijepo, biskup im je zahvalio što
ugrađuju svoju dušu, vjernost i požrtvovnost u život požeške mjesne Crkve, te je na sve njih
zazvao je Božji blagoslov.

Potom je predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić izvijestio vjeroučitelje o
određenim aktualnim pitanjima pred početak nove školske godine.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on whatsapp
WhatsApp

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nedavne vijesti

Izbor urednika