U subotu, 13. lipnja, obilježen je Dan hrvatskih branitelja Grada Požege i 35. obljetnica osnutka 63. “A” Samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde Požega, postrojbe koja je kasnije bila okosnica za ustrojavanje slavne 123. brigada Hrvatske vojske. Riječ je o jednoj od najznačajnijih obljetnica u novijoj povijesti Požeštine, no umjesto dostojanstvenog okupljanja velikog broja branitelja i građana, obilježavanje je ostavilo gorak dojam.
Prema dojmovima okupljenih na stadionu u Vidovcima, na događaju se okupilo manje od stotinu sudionika, što je za ovako značajnu obljetnicu izazvalo brojna pitanja. Posebno je upadljiv bio izostanak većeg broja istaknutih pripadnika ratne postrojbe, kao i umirovljenih generala koji su tijekom godina sudjelovali u brojnim braniteljskim događanjima.
Uz domaćina, gradonačelnika Požege prof. dr. sc. Borislava Miličevića, te požeško-slavonsku županicu Antoniju Jozić, nije bilo drugih gradonačelnika ni načelnika s područja Požeštine. Mnogi se pitaju kako je moguće da obljetnica koja obilježava 35 godina od osnutka jedne od najvažnijih ratnih postrojbi požeškoga kraja nije privukla veći interes.
Istodobno, u Općini Kaptol održan je Dan branitelja Općine Kaptol. Iako se ta manifestacija službeno obilježava tek treću godinu, privukla je velik broj sudionika. Program je uključivao mimohod, svetu misu, prigodna obraćanja i zajedničko druženje, a prema riječima sudionika događaj je protekao u dostojanstvenom i zajedništvom ispunjenom ozračju. Usporedbe radi, Općina Kaptol ima nešto manje od 3000 stanovnika, grad Požega nešto više od 22 i pol tisuće.
Takva usporedba neminovno otvara pitanje gdje se krije problem. Je li riječ o općem zamoru braniteljske populacije, narušenim odnosima unutar braniteljskih udruga ili sve većem nepovjerenju prema onima koji godinama vode braniteljske organizacije?
Među braniteljima se već dulje vrijeme mogu čuti kritike kako pojedine udruge vode ljudi koji su više posvećeni političkim odnosima i vlastitim pozicijama nego stvarnom radu s članstvom. Dio branitelja smatra da su udruge izgubile dodir s ljudima zbog kojih su osnovane te da su se pretvorile u zatvorene krugove u kojima isti pojedinci donose odluke bez šireg uključivanja članova, a za što Udruge koje vode primaju nemala sredstva iz gradskog i županijskog proračuna. Govorimo o sredstvima poreznih obveznika.
Pojedini sudionici događanja postavljaju i pitanje postoji li prevelik utjecaj politike na rad braniteljskih organizacija te koliko takav odnos utječe na interes samih branitelja za sudjelovanje u obilježavanjima. Drugi pak smatraju kako je glavni problem nedostatak novih ideja, loša organizacija i izostanak sadržaja koji bi branitelje ponovno okupio i potaknuo na zajedništvo kakvo je postojalo tijekom Domovinskog rata.
Odgovori na ta pitanja zasad ne postoje, no činjenice su teško osporive. Obljetnica koja je trebala biti simbol ponosa, zajedništva i sjećanja na ratni put 63. “A” samostalne gardijske bojne ZNG Požega ostavila je dojam skromnog i slabo posjećenog događaja. Istodobno, primjer Kaptola pokazao je da interes i zajedništvo među braniteljima još uvijek postoje kada se stvore uvjeti za njihovo okupljanje.
Je li ovogodišnje obilježavanje u Požegi samo prolazni organizacijski propust ili upozorenje da su potrebne ozbiljne promjene u načinu rada i organizacije braniteljskih događanja, pokazat će vrijeme. Jedno je ipak sigurno, ako se nastavi trend sve manjeg odaziva na ovako važne obljetnice, budućnost braniteljskih okupljanja u Požeštini postat će ozbiljno pitanje za sve koji tvrde da čuvaju uspomenu na Domovinski rat.
