Davno bi davno, prije održavanja svečanih sjednica za Dan Grada Požege osobno slagao osnove protokola, liste gostiju, prigodne programe i mjesta održavanja, a poseban gušt bio mi je odabir onog što ostavlja i trag kulture svake nam takve sjednice – predstava, cabaret, mjuzikl, koncert. Obožavam satiru, timei našeg Vilima Korajca (kažu zli jezici da sam na njemu i doktorirao) koji se u svojoj pripovijetki Auvergnanski senatori narugao ondašnjim senatorima (gradskim vijećnicima) iz sredine 19.st (koju je napisao na poticaj Augusta Šenoe i kojemu je to nakon objave u Vijencu 1867. prisjelo, jer su se mnogi uglednici prepoznali, pa su svi požeški pretplatnici otkazali pretplatu na Vijenac). I upravo sam se tom pripovijetkom htio poslužiti i njom na neki način oslikati to današnje stanje političkog i društvenog život našeg Grada. Za majstora sam imao dugogodišnjeg stranačkog kolegu u Saboru, novinara i pisca kazališnih predstava,uglavnom satire,Nenada Stazića, dok je radionica kao i uvijek bila Umjetnička akademija iz Osijeka koju je kao dekanica vodila ondašnja prof. dr.sc., a danas akademkinja Helena Sablić Tomić. U proljeće 2009. gotovo odmah nakon Dana Grada Požege na kojoj je svečanosti naravno, također mojim odabirom, izvedena predstava„Razigrajmo Melitu“ po pripovijetki Josipa Eugena Tomića – Melita iz 1899., krenuo sam prikupljati građu za naše senatore. Zadužio sam pročelnice, protokol i tajnicu da se prisjete i prezentiraju mi po koji „biser“ članova Poglavarstva i naših vijećnika. Pripovijetku i sakupljeni materijal u kojem je bilo i audio zapisa istupa pojedinih aktera (koji su i ugrađeni u predstavu) dao sam Nenadu u Saboru, iskazao ono što želim, postavio okvir, odredio rok – prvi dan jesenskog zasjedanja Sabora i uz još dosta naknadnih razgovora, dogovora, slaganja, neslaganja i brušenja, (posebno jer sam bio i u izbornom stožeru predsjednika Ive Josipovića, pa sam htio istači i stav oko „PRAVDE“), ipaks malim zakašnjenjem dramski tekst bio je gotov Otišao sam potom u Osijek i s Helenom dogovorio – režija Robert Raponja, glumci studenti Akademije, dramaturgija, scenografija kostimografija,glazba scenski pokreti……… profesori sAkademije. Dva puta bijah na samom uvježbavanju, a i studenti su bili moji gosti na dvije sjednice Gradskog vijeća kako bi što bolje upili i skinuli mentalitet i karakter stvarnih likova (naravno da je to bila tajna i njih sam predstavio kao studente pravnog fakultete u Osijeku koji su kroz praksu došli u živo vidjeti sam rad lokalne samouprave). I eto, za Dan Grada Požege 2010. kroz satiru i afektaciju osvanuo je na kazališnim daskama i realističan prikaz ovovremenih senatora – baš ** bili „razvaljeni“ od Falinge, Smoleta, Viša, Ruže, Savjetnika, Zamjenika, i Ravnatelja pa do moje malenkosti.
Zdravko Ronko
Prije samog prikaza predstave pogledajmojednu kratku priču iz muzeja i ponešto zabilježenog što govori više od tisuću riječi…..…… kom’ pravo kom’ krivo!
