Prema podacima Hrvatske narodne banke, Hrvati koji žive i rade u inozemstvu godišnje u domovinu pošalju više od 5 milijardi eura, piše Net.hr. Time su iseljeni radnici poslali više novca nego što Hrvatska u jednoj godini dobije iz svih fondova Europske unije.
Najveći iznos doznaka dolazi iz Njemačke, Irske i Nizozemske. U posljednjih pet godina udio doznaka u BDP-u redovito prelazi sedam posto, što Hrvatsku svrstava među zemlje koje su najovisnije o svojoj dijaspori. Iza Hrvatske po tom kriteriju slijedi Rumunjska, gdje doznake iz inozemstva iznose 2,83 posto BDP-a.
“Bez obzira na stanje u drugim zemljama, ovdje se još uvijek može dobro zaraditi i uštedjeti. U to spada poslati 100 do 200 eura kući svojim najbližima. To još uvijek nije nikakav problem, cijene su ovdje skoro kao i u Hrvatskoj, a plaće su tri puta veće. Njemačku vidim kao alternativu i rješenje”, kaže za RTL Ante iz Njemačke.
“Šaljem novac u Hrvatsku svojoj djeci. Mjesečno se bez problema može odvojiti određeni iznos od naših plaća. To rade i svi naši prijatelji koje poznajemo, a isto tako mogu reći da ćemo se za četiri godine vratiti u našu lijepu zemlju”, kaže Željka iz Irske.
O ovoj temi RTL je razgovarao s demografom Nenadom Pokosom. Hrvatska je među sedam zemalja s najvećim udjelom doznaka iz inozemstva u BDP-u, a u tom društvu su većinom države istočne i jugoistočne Europe, koje su na samom začelju kontinenta po životnom standardu i BDP-u po glavi stanovnika.
Postavlja se pitanje čini li Hrvatska dovoljno da potakne povratak svojih iseljenika. Program ‘Biram Hrvatsku‘, iako pokazuje određene rezultate, s oko osamstotinjak povratnika nije značajno pridonio povratku iseljeništva.
Očekuje se da bi u idućim mjesecima nova mjera oslobađanja poreza za iseljenike i njihove potomke kroz pet godina mogla donijeti pozitivne rezultate. No, problem ostaje što se ponajprije cilja na povratak iseljenika iz Južne Amerike, gdje postoji velika jezična barijera jer većina potomaka hrvatskih iseljenika ne govori hrvatski, već uglavnom španjolski ili u manjoj mjeri portugalski. Njihova integracija zahtijevala bi tečajeve hrvatskog jezika prije dolaska.
Još jedan izazov predstavlja zapošljavanje povratnika iz Latinske Amerike, budući da oni teško mogu konkurirati stranim radnicima iz Azije i susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova ili Sjeverne Makedonije, koji se uglavnom zapošljavaju na slabije plaćenim poslovima.
